SwissBiHSwissBiH

Mogu li nauka i inovacije riješiti problem prehrane rastućeg broja svjetskog stanovništva?


Autor: SwissBiH

Glad u svijetu je tragikomična – u šamponu bogataša ima više voća nego na tanjuru siromaha. Preko 820 milijuna ljudi pati od pothranjenosti, dok je preko 2 milijardi ljudi kategorizirano sa prekomjernom tjelesnom težinom

****
Pratite nas i budite dnevno informisani

Najvažnije iz svijeta ekonomije i biznisa
****

Iako glad postoji širom svijeta, u Aziji je najizraženija gdje je oko 526 milijuna gladnih ljudi. U isto vrijeme otprilike jedna trećina hrane proizvedene u svijetu se izgubi. O neadekvatnoj raspodjeli hrane govori i podatak da je preko 2 milijardi ljudi kategorizirano sa prekomjernom tjelesnom težinom.

Većina u savremenom društva je oslobođena rada na uzgoju, žetvi, pa i pripremi hrane, u zamjenu za jednostavniju kupovinu željene hrane. Tek kad cijene rastu, primijetimo i manje-više negodujemo ako je po našu novčanu štetu. Posljedice te naše olake percepcije prehrane su dalekosežne.

Ljudska populacija se povećava geometrijskom brzinom, udvostručujući se otprilike svakih 25 godina, dok se poljoprivredna proizvodnja aritmetički povećava tj. mnogo sporije. Znači stopa rasta stanovništva na zemlji je daleko veća od stope rasta kapaciteta proizvodnje hrane koja je neophodna za život.

Otkako je ljudska rasa prije nekih 12.000 godina prešla sa lova i sakupljanja na obradu, uzgoj i sadnju, broj populacije na zemlji je išao u korak s poljoprivrednom sposobnošću. Svaki napredak – pripitomljavanje životinja, navodnjavanje, proizvodnja vlažne riže – doveo je do odgovarajućeg skoka u ljudskoj populaciji. Svaki put kad bi se zalihe hrane umanjile, i stanovništvo bi se smanjilo. Tokom istorije proizvodnje hrane ljudi su koristili razne vrste tehnoloških dostignuća kako bi odgovorili sve većoj potražnji za hranom sve brojnijeg stanovništva. Dva su poznata primjera.

Zelena revolucija u Indiji i proizvodnja hrane u Africi

1 novine.baU istoriji je poznata Bengalska glad kada je od nedostatka hrane i pothranjenosti umrlo oko 4 milijuna ljudi na području današnjeg Bangladeša i dijelova Indije. Nakon toga Indija je počela borbu protiv gladi uvozom velikih količine hrane. Dodatni problem su predstavljale i tadašnji sušni periodi.

Tada je, sredinom 1960-ih, došla tzv. zelena revolucija, novi napredak u proizvodnji hrane.

Naime, uspješni američki uzgajivač i stručnjak za sorte žitarica, Norman Borlaug, radio je s indijskim istraživačima, što je omogućilo proizvodnju visoko rodnih sorti pšenice u Punjabu. Borlaug je stvorio nove patuljaste sorte, sa kratkim, zdepastim stabljikama koje su podržavale pune, masne sjemenke. Nova sorta visokog prinosa je tražila i puno vode i sintetičkog gnojiva. U tu je svrhu indijska vlada subvencionirala kanale, gnojiva i bušenje cijevnih bušotina za navodnjavanje i dala farmerima besplatnu električnu energiju za pumpanje vode. Do 1970. godine poljoprivrednici su gotovo utrostručili proizvodnju s istom količinom posla a imali su često problem i sa viškom. Tehnologija genetsko modifikovanih sjemenki je spasila mnogo života u Indiji i Bangladešu.

Mnogi naučnici i poljoprivrednici vjeruju da je rješenje i trenutne prehrambene krize u drugoj zelenoj revoluciji, koja se uglavnom temelji na otkriću novih gena i modifikaciji istih.

2 novine.baDrugi primjer je iz Afrike. Poljoprivredna proizvodnja po stanovniku je drastično opala u subsaharskoj Africi između 1970. i 2000. godine. U isto vrijeme je broj stanovnika narastao, ostavljajući prosječni deficit hrane od deset milijuna tona godišnje. Sada je na tom području više od četvrtine stanovništva gladno i pothranjeno. U tom dijelu se nalazi i Malawi. To je država bez izlaza na more, smještena na visoravni gdje se nalazi i istoimeno veliko jezero. Južni dio jezera je Nacionalni park Lake Malawi sa bogatim i raznovrsnim životinjskim svijetom koje je popularno za ronjenje i plovidbu.

Većina Malavija su uzgajivači kukuruza koji zarađuju za život s manje od dva dolara dnevno. Tokom 2005. kiše u Malaviju nisu padale pa je više od trećine 13-milijunskog stanovništva trebalo pomoć u hrani. Malavijski predsjednik Bingu wa Mutharika izjavio je da nije izabran da vlada narodom prosjaka.

Nakon što u početku nije uspio nagovoriti Svjetsku banku i druge donatore da pomognu subvencionirati novu zelenu revoluciju, Bingu je odlučio uložiti 58 milijuna dolara iz vlastite blagajne kako bi hibridno sjeme i gnojiva dospjelo u ruke siromašnih poljoprivrednika. Svjetska banka na kraju se pridružila i usmjerila subvencije na najsiromašnije poljoprivrednike. Oko 1,3 milijuna malih poljoprivrednih gazdinstva dobilo je kupone koji su im omogućili da kupe tri kilograma hibridnog sjemena kukuruza i dvije vreće gnojiva od 50 kilograma po trećini tadašnje tržišne cijene.

Ono što se poslije dogodilo nazvano je Malavijskim čudom. Uz dobro sjeme, malo gnojiva i kišu, poljoprivrednici su dobili rekordne prinose u sljedeće dvije godine. Procijenjeno je da je žetva 2007. iznosila 3,44 milijuna metričkih tona, što je nacionalni rekord. Prešli su s deficita od 44 posto na višak od 18 posto, udvostručivši proizvodnju. Sljedeće godine imali su 53% viška i izvezli kukuruz u Zimbabve. Dramatična promjena za jednu mali državu koja se borila protiv gladi.

Kako inovacije i tehnologije mogu pomoći zaustaviti glad u svijetu?

Navedeni primjeri dokazuju kako nauka pomaže državama koje ne proizvode dovoljno hrane za svoje stanovništvo. No svaki razvoj i uspjeh ima i drugu stranu medalje. Naime, nasljeđe zelenih revolucija je zaprljano tlo, osiromašeni i zagađeni vodeni tokovi. To su razlozi za traženje novih strategija kako bi se iskorijenila glad u svijetu do 2030. Godine. To je jedan od održivih razvojnih ciljeva UN-a, kojeg su sve države članice Ujedinjenih naroda usvojile 2015. godine.

1. Genetski inženjering

Ranije navedeni primjeri su koristili genetske modifikacije kao metodu za povećanje prinosa. Mnogi smatraju da ćemo do 2050. morati hraniti preko 9 milijardi ljudi koristeći ponovo slične inovacije u genetskom inženjeringu. Uređivanje gena u osnovi je puno brži oblik uzgoja. Osnivaju se nove firme koje će pomoći u razvoju prehrambenih namjernica uz obećanje da će to raditi transparentno prema potrošačima, koristeći visokokvalitetne i pouzdane sastojke. Nova tehnologija za uređivanje gena poznata kao CRISPR omogućava istraživačima da isprave genetske nedostatke, sprečavaju širenje bolesti i poboljšavaju usjeve. Najnovija dostignuća mogla bi rezultirati zdravijim alternativama za hranu za potrošače s istim izvrsnim ukusom koji vole.

2. Pametna poljoprivreda

Napredak u preciznoj poljoprivredi tj. koncept upravljanja poljoprivredom koji uključuje tehnologiju interneta stvari (IoT) u proizvodnji i uzgoju hrane, nudi još jedan način za pomoć u prehrani planeta. Koristi visoko precizne sisteme pozicioniranja (poput GPS-a) koji su ključni za postizanje preciznosti u vožnji na terenu, pružajući mogućnost navigacije i pozicioniranja bilo gdje na zemlji, bilo kad i pod bilo kojim uvjetima. Poljoprivredne firme trenutno koriste tehnološke sisteme koji kombinuju bespilotne traktore, dronove i drugu preciznu opremu, tako da će budući poljoprivrednici moći donositi pametnije odluke i povećati prinose usjeva, čineći male i velike farme učinkovitijima.

3. Uvezivanje malih poljoprivrednika u mreže podrške

Širom svijeta postoji 500 milijuna malih poljoprivrednika koji zajedno uzgajaju više od 70% svjetske hrane. Razvija se novi val socijalnih poduzeća koji će malim poljoprivrednicima omogućiti međusobno povezivanje radi rješavanja problema, razmjene ideja i širenja inovacija. Wefarm, najveća svjetska digitalna mreža poljoprivrednika, omogućava poljoprivrednicima da postavljaju pitanja na svom jeziku o bilo čemu što je povezano s poljoprivredom, od borbe protiv bolesti usjeva do najboljih praksi za uzgoj. Platforma koristi i mašinsko učenje i moć zajednice kako bi pružila najbolji sadržaj i znanje iz mreže od preko 660 000 poljoprivrednika, čak i putem SMS-a.

4. Urbana poljoprivreda

Proizvodnja hrane mora se povećati za 70% usprkos ograničenoj dostupnosti obradivih površina ako želimo prehraniti više od predviđenih 9,6 milijardi ljudi do 2050. Vertikalna poljoprivreda odnosi se na praksu uzgoja usjeva u zatvorenim uzgojnim centrima sa okomitim slojevima i površinama unutar neke konstrukcije. Ovi zatvoreni poljoprivredni sistemi dizajnirani su za maksimaliziranje prinosa usjeva uz minimalni utjecaj na okolinu. Dodatno, približavanjem farmi tamo gdje ljudi žive, očekuje se da će ova metoda uzgoja biti i učinkovitija i isplativija smanjenjem troškova prijevoza i skladištenja. Na primjer, uzgoj tokom cijele godine je moguć s postupkom Aquaponics koji kombinuje uzgoj biljaka u vodi sa uzgojem ribe, i pogodan je za implementaciju u urbanim prostorima.

5. 3D printanje hrane

Izgleda da se približavamo konceptu pripreme hrane iz naučno fantastičnih filmova. 3D printanje hrane je već u upotrebi i nudi niz potencijalnih koristi. Može biti zdravo i dobro za okolinu jer pomaže u pretvaranju alternativnih sastojaka poput proteina iz algi, lišća repe ili insekata u ukusne proizvode. Sve dok se sastojci mogu miješati i pretvoriti u pire, mogu se “printati”. Nedavne inovacije omogućile su mašine koje masovno proizvode.printaju, kuhaju i poslužuju hranu. Inovativna tehnologija također nudi brojne mogućnosti da konzumaciju proizvoda poput mesa učini održivom. Primjena ove tehnologije će omogućiti buduća putovanja svemirom ugodnijim. Ono što je bilo dio Si-Fi filmova krajem prošlog vijeka, sada je realnost koju živimo.

Odgovorni u bogatijim državama moraju razmišljati i implementirati politike koje će omogućiti ravnomjernu raspodjelu hrane, dok oni u siromašnijim moraju naći način da iskoriste nove dostupne tehnologije kako bi svom stanovništvu omogućio kvalitetnu i redovnu ishranu.

Balans između broja stanovnika i resursa mora biti održiviji kako bi se spriječila nova glad populacije u manje razvijenim državama.

Interesantno je da dva kineska znaka označavaju populaciju. Odvojeno, prvi znak označava osobu, dok drugi znak predstavlja osobu sa otvorenim ustima koje čeka hranu. I u drevnoj Kini su znali da mora postojati ravnoteža između stanovništva i resursa. Ideja da možemo nastaviti rasti zauvijek bez posljedica je u najmanju ruku neodgovorna

Izvor: Novine.ba / Dženan Buzadžić

Saznajte više o SwissBiH
Ko je SwissBiH? : Ko su naši klijenti i partneri? : Kontaktirajte nas



 

Napiši komentar

%d bloggers like this: