Psihologija medija kao fundament kontrole ljudskog društva
Danas, više no ikad, čitatelj/gledatelj mora biti u stanju racionalno filtrirati enormno veliki broj medija i istinu pronalaziti između redaka. Slijepo vjerovati bilo kojoj jednostranoj informaciji značilo bi postati žrtva nečijeg utjecaja.
****
Pratite nas i budite dnevno informisani
Najvažnije iz svijeta ekonomije i biznisa
****
Infiltracija masovnih medija u ljudsku svakodnevnicu dospjela je u gotovo svaki aspekt čovjekovog interesovanja, a medijska psihologija pojavila se kao nova grana nauke u pravo vrijeme. No, medijski psiholog uvjetno može biti i sam primalac određene informacije, ukoliko objektivizira, a ne subjektivizira informaciju koju gleda/ čita. Da bi uspio u tome, neophodno je da bude svjestan da su mediji s razlogom prva svjetska sila, a oni koji ih “drže u rukama” imaju enormnu korist od toga. Da bi razumjeli značaj medija i medijske psihologije na fundamentalni utjecaj koji imaju u savremenom društvu na svakog pojedinca, potrebno je razumjeti kontrolni mehanizam kojeg drže svjetski konglomerati te paradigmu moći kojom “krče put” kroz kontrolu medija, uma, mišljenja, reakcija i općenito života.
Bez konkretnog odgovora i egzaktne definicije, medijska psihologija iziskuje anatomizaciju istraživanja navedenog polja zbog imanentnog značaja – samog po sebi, u savremenom društvu u kojem danas živimo, a koje primarnu ulogu traži u “ovisnosti” o informacijama, bilo kakve sadržine. Upravo iz tog partikularnog razloga, psihologija je ključ za razumijevanje novih tehnologija.
Medijske iluzije stvarnosti: konglomeratska kontrola
Težnja protagonista Novog svjetskog poretka je da se jedan model političkog sistema nametne svima, primjenjujući ga u svim zemljama svijeta, kao pokušaj uniformiranja društvenih tokova. Praksa kontrole, dežuranja i nadzora nad savješću ljudi, bez obzira na stepen političkog i društvenog razvoja, suštinski tangira samo dostojanstvo pojedinih naroda i direktan je oblik pritiska na države i njihov elementarni suverenitet.
Raspolaganje moćnim sredstvima masovne medijske propagande razlog je za zastupanje ideje o praksi slobodnog protoka ideja i vrijednosti. U stvarnosti, u pitanju je nastojanje da se dominira sistemom nametanja vrijednosti koji proizvodi surogate masovne kulture, ideološke stereotipe i ideologizaciju, sprovodi ”modeliranje duše” i duhovno nasilje, sve kao osnova za manipulisanje masama i nametanje poslušnosti.
Početkom 1980‐ih (1983), oko 50 korporacija kontroliralo je ogromnu većinu svih medija u SAD-u. Danas je vlasništvo informativnih kuća skoncentrirano u ruke svega šest nevjerovatno jakih medijskih korporacija, koje posjeduju televizijske mreže, kablovske kanale, filmske studije, novine, magazine, izdavačke kuće, muzičku industriju i mnoge vebsajtove. Šest monolitnih korporacija koje kolektivno kontrolišu medije SAD su Time Warner, Walt Disney, Viacom, News Corp., CBS Corporation i NBC Universal. Čak i one oblasti medija koje «velika šestorica» ne kontroliraju u potpunosti postaju sve više koncentrirane. Naprimjer, Clear Channel u svom vlasništvu sada ima preko 1000 radio stanica širom SAD.
Prema T. Tarneru, Rupert Murdoch je najopasniji čovjek na svijetu. Murdochov NewsCorp. dominira medijskim tržištima Amerike, Britanije, Azije i Srednjeg Istoka. Posjeduje (barem u jednom periodu) 175 novina poput The Times of London i New York Post, 100 kablovskih TV kanala uključujući Fox i 19 sportskih kanala, 9 satelita i 40 redovnih TV mreža, 40 izdavačkih kuća i filmski studio. Njegova mreža se proteže širom 5 kontinenata dostižući televizijsko gledalište od 280 miliona u Americi i 300 miliona u Aziji, i 28 miliona preko magazina. Sveukupno, medijska imperija Murdocha doseže do 4,7 milijardi ljudi, što čini više od polovine ljudske populacije.
“Objektivno” izvještavanje danas
Omasovljena javnost pod utjecajem određenog medija i njegove ideologije, ne samo da gubi svoje konture već nasuprot omasovljavanju ostaje bez svoje kritičke, političke funkcije. Publika novih medija se kulturno i socijalno ispoljava u komunikaciji koja je posredovana na radikalno drugačiji način nego u devetnaestom stoljeću. U jednoj novijoj analizi Jirgen Habermas tvrdi da je upravo na osnovu teorije komunikacije moguće razgraničiti totalitarnu mobilizaciju masa od demokratskih pokreta koji nastaju u civilnom društvu: “Komunikativna moć konstituiše se samo u javnoj sferi gdje se intersubjektivni odnosi konstituišu na bazi recipročnog uvažavanja i praktikovanja komunikativnih sloboda, spontanog pozicioniranja ‘za i protiv’ u odnosu na nastajuće teme, informacije i stanovišta. Tek kada se ove individualizirane forme nedirnute intersubjektivnosti oštete, masa izolovanih pojedinaca međusobno ‘napuštenih’ mogu se mobilisati i indoktrinirati od strane populističkih lidera i navesti na masovne akcije” (Habermas op. a. “Peščanik”).
Eric Arthur Blair, poznat kao George Orwell, tokom Španjolskog građanskog rata i Drugog svjetskog rata imao je priliku vidjeti najveće zločine koji su počinili fašisti. Orwelovo stanovište kako će s vremenom ljudski život biti sveden samo na dio mase bezličnih radilica koje će s vrha biti kontrolirane propagandom, policijskim aparatom i ispiranjem mozga, postali su putokazi i objašnjenja svima onima koji tragaju za istinom.
Prema Orwellovim tvrdnjama, koje je najupečatljivije iznio u svom remek djelu “Kataloniji u čast”, upravo su ljevičarski listovi, News Chronicle i Daily Worker, ti koji su svojim daleko suptilnijim metodama iskrivljavanja istine britanskoj javnosti uskratili mogućnost da uvidi stvarnu prirodu borbe tokom Španjolskog rata. Činjenica je da su te novine tako pažljivo prikrile kako se španjolska vlada plaši revolucije daleko više nego fašisti. Nasilno zabranjivanje političkih stranaka, cenzura štampe, neprestana špijunaža i zatvaranja bez suđenja, postaju svakodnevnicom još u samom Španjolskom ratu.
Prema Orwellowim riječima, da je kojim slučajem britanskoj javnosti dat istinit uvid u Španjolski rat, ona je mogla dobiti mogućnost da nauči šta je fašizam i kako ga poraziti. Međutim, kako je fašizam u verziji News Chroniclea samo vrsta suicidalne manije, takav je uvid britanska javnost teško mogla dobiti. Prema riječima Carl von Clausewitza, pruskog vojnika i njemačkog vojnog teoretičara , većina informacija koje se dobivaju tokom rata je proturječan, još veći dio netačan, a daleko najveći dio je nesiguran, odnosno većina informacija je netačna u finalu. Dakle, pravu istinu sa bojišta “iz prve ruke” možemo očekivati od pravog aktera bojišnice, a najmanje, ili skoro nikako od strane medija.
Unatoč internetu i sve većem broju medija, objektivno informiranje ostalo je I dalje izrazito teško dostupno. Danas, više no ikad, čitatelj/gledatelj mora biti u stanju racionalno filtrirati enormno veliki broj medija i istinu pronalaziti između redaka. Slijepo vjerovati bilo kojoj jednostranoj informaciji značilo bi postati žrtva nečijeg utjecaja. Vijesti je potrebno sagledati iz više uglova i iz više izvora, ali uz neophodnu primjenu analitičkog prosuđivanja. Objektivno novinarstvo je nemoguća misija zbog sofističkog medijskog režima koji vlada bilo kojom zemljom. Neisplativo samo po sebi u rukama konglomeratskih magnata, objektivno novinarstvo je prijetnja režimu u čijim god je rukama
Izvor: Novine.ba / Anela Ramić-Šabanić
Saznajte više o SwissBiH
Ko je SwissBiH? : Ko su naši klijenti i partneri? : Kontaktirajte nas
–