Šta će „lajna“ reći: Naučite kako da ne brinete o tome šta drugi misle o vama
Ako želite dati svoj maksimum i funkcionirati na višem stupnju, a ne možete, možda vas koči strah od toga šta drugi misle o vama.
****
Pratite nas i budite dnevno informisani
Najvažnije iz svijeta ekonomije i biznisa
****
Naš strah od mišljenja drugih (Fear of Other People’s Opinions – FOPO) je postala iracionalna i kontraproduktivna opsesija modernog svijeta, a posljedice idu dalje od pukog utjecaja na to kako mi djelujemo. Ako počnemo sve manje uzimati u obzir stvari koje nas zaista čine svojstvenima – naše talente, vjerovanja i vrijednosti – i počnemo raditi i živjeti prema tome kako nas drugi doživljavaju – ili NEdoživljavaju – ugrožavamo sami sebe i svoje mogućnosti.
Razmislite o tome kada ste posljednji put bili izuzetno anksiozni, možda prije nekog javnog nastupa, javljanja na važnom skupu ili čak kada ste trebali ući u prostoriju punu nepoznatih osoba. Razlog zašto ste sumnjali u sebe tada i bili napeti je strah od društvenog neodobravanja.
Ali ako suviše pažnje obratite na druge i njihova mišljenja, bojeći se podsmjehivanja ili kritiziranja, pa čak i odbacivanja, štetite samo sebi. Više nećete ići na sastanke, javljati se za riječ ili izražavati svoje mišljenje. Više nećete imati nikakav utjecaj na događaje koji se tiču i vas. Nećete dobiti unaprijeđenje jer ćete misliti da niste dovoljno kvalificirani za njega.
Gdje sam tu ja??
Nažalost, FOPO je dio ljudske prirode, jer je naš mozak tako napravljen da nam treba odobrenje okoline, što je naše pretke napravilo opreznim i društveno inteligentnima; prije hiljada i hiljada godina, ako ste vi bili uzrok neuspješnog lova, vaš položaj, pa čak i ostanak u plemenu je bio upitan. Želja za uklapanjem i paralizirajući strah od nesviđanja potkopavaju našu mogućnost da zaista živimo životima koje želimo. Ovo samo dodatno potcrtava zašto trebamo kondicionirati naš um da ne tražimo apsolutno odobravanje za sve naše postupke od drugih.
Ukoliko zaista želite prevladati FOPO, morate izgraditi svoju samosvijest. Većina nas ide kroz život sa općim saznanjem o tome ko smo, i u brojnim slučajevima, to je dovoljno. Prolazi nam to. Ali ako se želimo manje plašiti šta drugi misle o nama, i njihovog mišljenja, moramo razviti jaču i dublju svijest o tome ko smo.
Možete početi tako što ćete razviti ličnu filozofiju – riječ ili frazu koja će odražavati vaša osnovna vjerovanja i vrijednosti. Naprimjer, trener Pete Carroll, direktor američkog kluba Seattle Seahawks ima frazu „uvijek se takmiči“. Za njega, ovo znači da svaki dan vrijedno radi kako bi postigao i održao svoj puni potencijal, ova fraza je njegov kompas, ona vodi njegove postupke, razmišljanja i odluke, u svim segmentima života.
Svi smo podešeni da se želimo uklopiti s drugima
Postoji razlog zašto vas brine šta drugi misle o vama. Psiholog dr. Mara Klemich, koautor knjige „Iznad linije: živjeti i voditi se srcem“, navodi da kad se ona osjeća nesigurno i kada osjeti da gubi unutrašnje vrijednosti, to kompenzira ponašanjem kojem traži odobravanje drugih.
„Kao ljudska bića, mi svi imamo taj nagon da se povežemo s drugima, mi smo ustrojeni da stremimo da nas drugi prihvate. Odbijanje znači izopćenje i shvatljivo je da izaziva strah,“ navodi Klemich.
U stvari, neurolozi, psiholozi i antropolozi navode da je pripadanje grupi nekada bio ključ preživljavanja.
„Napad ili glad bili su vjerovatniji ako ste bili sami. Pripadanje grupi je preraslo u društveno prihvatanje, tako da briga o tome šta drugi misle je postala imperativ, ukoliko ste željeli negdje pripadati,“ kaže dr. Lynda Shaw, neurolog, stručnjak za promjene, dodajući da „ako imamo odobravanje drugih, osjećamo se dobro, hormoni sreće – endorfini, dopamin i serotonin rastu. Ali kada ne možete dobiti isti učinak i bez odobravanja drugih, to je onda problem“.
Razumijevanje da je želja za odobravanjem urođena svim ljudima pomaže. Klemich smatra kako “neuropsihološka i neurofiziološka istraživanja pokazuju da društveno odbacivanje aktivira mnoge dijelove mozga kao i u slučaju fizičke boli. Ovo sigurno pomaže i u objašnjenju zašto nas neodobravanje vrijeđa na emocionalnom nivou, te zašto su ti osjećaji tako duboki.“
Ovisnost o lajkovima
Sve više postajemo digitalne osobe, a odobravanje za kojim žudimo često nalazimo kroz online validaciju. Kad objavimo neki post ili ne daj bože – neku svoju sliku, i ne dobijemo onoliko lajkova koliko smo očekivali, istog trena počnemo preispitivati sebe, svoje vrijednosti, ali i našu sposobnost samoprocjene.
Autorica Jia Tolentino navodi u svojoj knjizi „Trik ogledalo: odrazi samoobmane“ da „internetom upravljaju poticaji koji onemogućavaju da ličnost u svojoj punoći bude u interakciji dok ga koristi“. Ona primjećuje da kritičari ljudi ispoljavaju „klasično ponašanje štakora u laboratorijama koji traže nagradu, koje se primjećuje kada se ove životinje stave ispred mehanizma za hranjenje s nepravilnim razmacima.“
„Ovo nas tjera da „skrolamo, i skrolamo, i klikamo refresh kako bismo doživjeli neki prolazni osjećaj – neko trenutno zadovoljstvo jer smo nešto prepoznali, ili bijes, ili laskanja,“ dodaje Tolentino.
Ovisnost o lajkovima i re-twittanjima na društvenim mrežama kao što su Facebook, Instagram, i Twitter, je „veoma slična igranju automata za igre na sreću na temu da li vas ljudi vole ili ne.“
Lijek za ovo je jednostavan: morate uspostaviti čvrsta ogrančenja o tome koliko vremena provodite online. U spomenutoj knjizi Tolentino navodi da je sebi uvela ograničenja, naprimjer: ne gleda Instagam storije, ne prima notifikacije sa aplikacija i koristi aplikacije koje joj zatvaraju Instagram i Twitter nakon 45 korištenja u toku dana.
Niels Eék, psiholog i suosnivač platforme za mentalno zdravlje i samorazvoj Remente, preporučuje digitalnu detoksikaciju. Ovo uključuje „isključenje svih vaših ekrana na određeni period, idealno na 24 sata. Ako mislite da je to dug period, pokušajte da isključite notifikacije na nekoliko sati, pa taj period postepeno povećavajte.“
Znate li odakle dolazi vaša potreba za traženjem odobrenja?
Svi smo različiti i naša potreba za odobravanjem i validacijom se može iskazati na mnoge načine. Ovo su neki primjeri kako se to ponašanje može ispoljiti: mijenjate mišljenje kada primijetite da ga drugi ne odobravaju ono što ste rekli ili učinili; ne bunite se kada mislite da niste tretirani s poštovanjem; pretvarate se da znate nešto što ne znate; i – puno se izvinjavate, čak i kada znate da niste pogriješili.
Klemich predlaže da budete hrabri i iskreni prema sebi, tako što ćete sebi postaviti ova pitanja: odakle kod mene potječe potreba za odobravanjem? Možda da razmotrite svoju historiju kako biste ovo spoznali, ali što nije uvijek ugodno.
„Potreba za odobravanjem se obično formira u djetinjstvu, kao strategija kopiranja. Možda ste mislili da vas roditelji ne vole dovoljno i stvarali ste načine da dobijete njihovo povjerenje? Da li ste teško sticali prijatelje u školi, što je dovelo do razvoja straha od odbijanja?“ navodi ona. „Identificiranjem vremena i načina na koji je stvorena ova potreba, možete identificirati i vrstu situacija koje služe kao okidači za ovu potrebu u vašem sadašnjem životu.“
Sve se svodi na postojanje lične filozofije
Sjećate se da smo spominjali ličnu filozofiju na početku? Pa, najvažnije nije odlučiti da ćete je imati, nego početi to i primjenjivati. Riskirajte, naručite hranu koju zaista želite u restoranu, budite pomalo čudni (što sigurno znači i više svoji). Prenesite to i na posao: održite prezentaciju, zatražite povišicu. Kada primijetite da vas FOPO koči, priznajte to sebi, ali ponovite svoju ličnu filozofiju, ne gubeći iz vida svoj cilj.
Prije svega, sjetite se da rastemo i učimo svaki put kada djelujemo i razmišljamo u krajnjem dometu naših sposobnosti. Život s ličnom filozofijom zahtijeva više napora i snage, ali rezultat, izražavanje svoje ličnosti i onoga ko ste vi zaista, će vas voditi da živite i radite sa više svrhe i značenja
Izvor: Novine.ba / Lejla Beglerović
Saznajte više o SwissBiH
Ko je SwissBiH? : Ko su naši klijenti i partneri? : Kontaktirajte nas
–