Strana ulaganja i finansijska struktura banane
Ako danas u BiH postoji nešto čemu se pridodaju nadnaravne, čarobne i magične sposobnosti, onda su to strane investicije. Ovoj se sintagmi posljednjih godina kod nas pripisuje štošta.
****
Pratite nas i budite dnevno informisani
Najvažnije iz svijeta ekonomije i biznisa
****
Strane investicije mogu riješiti sve ekonomske probleme ove zemlje, strane investicije donose sa sobom moderne tehnologije, napredniji menadžment, otvaraju nova radna mjesta, povećavaju prihode zaposlenih te općenito poboljšavaju životni standard svih građana. Zbog toga je i razumljivo da kada neko od ovdašnjih političara želi da dođe ili da se zadrži na vlasti, na prvom će mu mjestu u predizbornom programu biti strane investicije. Odnosno, povećanje privlačenja stranih investicija kako bi ovom zemljom konačno počeli teći samo med i mlijeko.
Nažalost, ekonomska teorija danas zna da u praksi stvari ne funkcioniraju baš tako. Posljednjih je godina objavljeno na stotine naučnih studija koje na osnovu prakse i brojnih primjera iz svijeta tvrde upravo suprotno – da su strane investicije zapravo štetne po zemlje u kojima se makroekonomska politika kroji prema njima. Naprimjer, prof. dr. Jože Mencinger, jedan od najboljih makroekonomista iz Slovenije, proučavajući uticaj stranih investicija na razvoj osam istočnoevropskih zemalja, ustanovio je da na svakih 1.000 KM učešća stranih investicija u bruto društvenom proizvodu, bruto društveni proizvod se smanji za 30 KM. Slično je i na drugim mjestima planete Zemlje. Ekonomski procvat takozvanih južnoazijskih tigrova (Koreja, Singapur, Tajvan, Tajland i Malezija) krenuo je onog trenutka kada su vlade tih zemalja “zahvalile” stranim investicijama i okrenule se domaćim snagama.
Američki ekonomista Michael Spence, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i predsjednik komisije za rast i razvoj Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke, utvrdio je u dugogodišnjem istraživanju da su samo zemlje koje su svoj razvoj temeljile na domaćim investicijama imale u periodu od 25 godina neprekidnu prosječnu stopu rasta od 7 posto godišnje! S druge strane, zemlje koje su se oslonile na strane investicije ekonomski su nazadovale i nakon izvjesnog vremena neizbježno se našle u problemima. Otkrio je također da strane investicije nisu čak doprinijele ni povećanju poreskih prihoda tih država, nego da su poreski prihodi padali.
A to zapravo nije ni čudno. Strane investicije danas u druge zemlje dolaze samo da strani investitori maksimiziraju svoj profit te da snize svoje troškove i izbjegnu razna plaćanja dažbina. U jednom istraživanju se prilično plastično objašnjava zašto su strane investicije štetne po nacionalne ekonomije, ali ujedno i zašto ih toliko vole i hvale multinacionalne korporacije, MMF, Svjetska banka i općenito neoliberalna ekonomska misao. Uzet je kao primjer slučaj jedne zapadne strane investicije u proizvodnju banana u Južnoj Americi. Urađena je slika finansijske strukture proizvedenih banana koje su transportovane iz Južne Amerike i potom prodate prodate u Velikoj Britaniji.
Utvrđeno je slijedeće. Kilogram banana je u britanskim prodavnicama koštao jednu funtu, a jedna funta se sastoji, naprimjer, od stotinu manjih novčanih jedinica, od stotinu penija. Finansijska struktura kilograma takvih banana izgleda ovako. Oko 13 penija bila je proizvodna cijena kilograma banana i taj je novac ostajao u zemlji gdje su se banane proizvodile. Zatim, 1,5 penija je cijena rada i plaćanja radne snage prilikom proizvodnje banana. Međutim, čak 8 penija ide kompaniji na Kajmanima za korištenje kupovne mreže (riječ je o klasičnom off-shore mjestu za izbjegavanje poreza), 8 penija ide u Luksemburg na plaćanje finansijskih usluga (također poznati off-shore centar), zatim 4 penija idu u Irsku za korištenje brenda (također off-shore centar), 4 penija idu na Isle of Man za osiguranje (također off-shore centar), 6 penija ide na otok Jersey za menadžerske usluge (također off-shore centar), 17 penija ide na Bermude za korištenje distributivne mreže (pretpostavljate već, također off-shore centar) i tako dalje… sve dok se troškovi ne “naguraju” na 60 penija, od čega većina novca ostaje stranom investitoru. A to, pak, daje cijenu od jedne funte za kilogram banana u Britaniji. Naravno, pri tome se preostalih 40 penija do funte razdvaja na, pazite sada ovo, jedan peni profita ostvarenog u Velikoj Britaniji i na taj se iznos plaća porez, dok se preostalih 39 penija knjiži kao trošak prodaje?! Obratite pažnju da od strane investicije nema apsolutno ništa zemlja u koju je ona došla niti radnici u njoj, a ni britanski potrošači nisu pretjerano profitirali. Strana investicija je u ovom slučaju dobra i korisna samo za multinacionalnu korporaciju koja plati radnu snagu 1,5 penija, zatim 13 penija za proizvodnju banana, a sav preostali iznos “opere” na raznorazne gluposti koje lijepo zvuče preko razgranate mreže off-shore poreskih rajeva.
No, idemo dalje. Studije također pokazuju da strane investicije nisu nigdje dugoročno gledano povećale broj zaposlenih. Čak i u jednoj Njemačkoj multinacionalne kompanije, koje su uglavnom odgovorne za ono što se danas naziva stranim investicijama, stvaraju zanemariv broj radnih mjesta, pri čemu više od 80 posto radnih mjesta kreiraju mali i srednji lokalni poduzetnici, odnosno domaći investitori. O dolasku modernih tehnologija, novih menadžerskih vještina i sličnih stvari apsurdno je i govoriti.
Zbog svega pomenutog potpuno je nejasno zašto se stranim investicijama u BiH još pripisuju nadnaravne moći. Ekonomska teorija je na osnovu niza praktičnih primjera već davno odbacila floskule o stranim investicijama kao pokretačima nacionalnih ekonomija, generatoru zapošljavanja i ekonomskog rasta. Ako taj model nije uspio nigdje u svijetu, zašto se kod nas i dalje naivno vjeruje da će baš ovdje uroditi plodom? Uostalom, imali smo u proteklim godinama toliko stranih investicija, a broj nezaposlenih kod nas je ovih mjeseci na rekordnim nivoima, najviši u Evropi. Ako slučajno mislite da BiH nije pretjerano interesantna zbog off-shore poslovanja – varate se. Pogledajte samo, naprimjer, spiskove dioničara nekih od naših najuspješnijih ovdašnjih primjera privatizacije i ulaska stranih investicija i vidjet ćete da se svuda pojavljuju kao vlasnici kompanije iz nekog od poznatih svjetskih off-shore centara, pri čemu se finansijska struktura cijene nekog bh. proizvoda ne razlikuje baš pretjerano od strukture cijena banana u britanskim marketima!
Zbog toga, poštovani čitatelji, na predstojećim izborima budite krajnje obazrivi prema onim koji budu najavljivali svoju žestoku borbu za privlačenje stranih investicija. Od toga niko osim njih i tih stranih investitora nema prevelike koristi.
Izvor: Eldar Dizdarević, portal Beta.ba
Saznajte više o SwissBiH
Ko je SwissBiH? : Ko su naši klijenti i partneri? : Kontaktirajte nas
–