PORTAL I-PLATFORM

24,07.2018

Nedžad Alić – SwissBiH

Nakon školovanja, odrastanja i zaposlenja u Švicarskoj, sigurno je veliki korak odlučiti se na povratak u BiH i započinjanje nove karijere i novog života. Na takav korak odlučio se Nedžad Alić, biznismen iz Berna, koji je svoje iskustvo podijelio sa I-platform.

Nedžad Alić je imao 12 godina, kada je iz Kozarca došao sa porodicom u Švicarsku, 1992. godine. Školovao se u Bernu, imao odlična zaposlenja i onda je 2011. godine odlučio da se vrati u BiH, gdje je osnovao firmu SwissBiH za međunarodni konzalting i posredništvo, a danas radi kao generalni direktor EMKA grupacije u Goraždu. O njegovoj motivaciji za povratak, o 8-godišnjem iskustvu življenja u BiH i balansu švicarskog i bosanskog mentaliteta u poslovanju i društvenom životu, možete da pročitate u zanimljivom intervjuu sa Nedžadom Alićem.

Ne može se odustati od napretka ove zemlje
Nedžad Alić

–      Imali ste dobar posao u Bernu, organizovan život i bili potpuno integrirani u švicarsko društvo – šta je bila Vaša motivacija da se vratite u BiH? 

To je bila ta ista zamisao i ideja, koje imam i danas i koje me stalno motivišu i dalje. Smatram da se ne može odustati od napretka ove zemlje! Htio sam da se vratim i pokušam nešto! Shvatio sam da imam takvo znanje naučeno u Švicarskoj i takvu stručnu podlogu, koje mogu da prenesem ljudima u BiH, a koji nisu imali šansu da steknu takvo znanje i iskustvo. To je bila moja motivacija.

–      Da li je to bila teška odluka? Da li ste imali sumnje i strah da donosite dobru odluku?

Taj proces razmišljanja i odlučivanja trajao je pune dvije godine. Razgovarao sam sa raznim firmama, odlazio u BiH, pregovarao, učio o situaciji u BiH, razmišljao, konsultovao se… Naravno, bilo je sumnje i puno pitanja zašto to ja sve želim da uradim. Sa jedne strane, imao sam život kao iz bajke, dobar posao, lijep život u Bernu. Međutim, meni je ovo ovdje u BiH uvijek nedostajalo, naš mentalitet, ovo naše okruženje, kultura… Uvijek kažem, ja sam poslovno tipični Švicarac, a privatno Bosanac na kvadrat! Možda ovo zvuči kao nešto što nije bitno, ali ovaj društveni život u Bosni uvijek mi je bio bitan. Meni je važno da ljudi komuniciraju sa emocijama. Nekada je to i previše emocija, i bespotrebnih emocija, sve to stoji, međutim, ta spontanost i emotivnost mi je uvijek nedostajala.

–      Kakav je bio Vaš prvi utisak kada ste se vratili u BiH? 

Bio sam u šoku, iskreno da kažem! Otišao sam sa 12 godina iz BiH i ja sam se formirao u Švicarskoj, a onda sam došao u zemlju, koja se i danas bori sa posljedicama rata. Kada sam došao u situaciju da vidim na koji način se posluje, bio sam malo zatečen. Zaprepastilo me je koliko su ljudi još uvijek učahureni i preokupirani prošlošću.Apsolutno ne treba to zaboraviti, ali treba gledati naprijed, a tog pogleda nisam vidio. Ono čega sam se ja najviše plašio bilo je zdravstvo. Onda se desilo da sam morao u bolnicu u Sarajevu, gdje sam imao potpunu njegu, sve je bilo odlično! Morao sam da naučim da sam imao veoma puno predrasuda u glavi. Prosto kao da neko stalno stvara mračne slike o BiH da se mi ne bi vraćali! Uglavnom, naša dijaspora ima puno predrasuda kada odlazi u BiH i stalno se traži neki izgovor i razlog da se stvari u BiH vide tamno, a to nije u redu.

–      Šta je bio Vaš prvi posao, kada ste se 2011. godine vratili u BiH?

Moj prvi posao bio je u Tuzli, u firmi za izradu autopresvlaka, u kojoj sam bio generalni direktor, a koju sam podigao zajedno sa partnerima iz Slovenije. Kada je firma kupljena od jednog od naših klijenata, od jedne austrijske firme, odlučio sam da radim nešto novo, iako sam imao ponudu da ostanem. Znate, uvijek je malo teško kada nešto podignete od nule i onda dođe neko drugi da to preuzme. Napravio sam pauzu od godinu dana za najteži posao koji sam ikada imao. Bio sam u Berlinu i pomagao sestri koja se porodila. Čuvao sam njenog sina, bio sam dadilja, a to je najteži posao koji postoji na svijetu, i zaista skidam kapu svim mamama! Kada je mali malo porastao, vratio sam se u BiH i tražio posao. Onda sam vidio oglas za direktora u Centrotransu u Sarajevu i javio sam se. Svi su mi govorili da je nemoguće ući u tako veliku firmu bez dobrih veza. I to me još uvijek strašno ljuti – to što ljudi vjeruju da se ništa ne može bez veza i da inače čovjek ništa ne može sam da učini! Ja sam se prijavio, ljudi su me saslušali i ja sam dobio posao! To je to!

–      Šta je bilo za Vas najvažnije radno iskustvo u Švicarskoj, koje je također za Vas najznačajnije i za poslovanje u BiH?

Komunikacija! Naučio sam od svojih pretpostavljenih kako komunicirati sa radnicima, kako sa nadređenima, sa podređenima, sa klijentima, sve ono što je moderno rukovođenje ili menadžment. Radio sam u direkciji firme Swissphone Wireless 10 godina i to mi je bilo ono pravo radno iskustvo, gdje sam zaista naučio sve što mi je trebalo za kasnije angažmane. Prije toga sam radio razne stvari. Znate, ja sam došao samo sa 12 godina u Švicarsku i imao sam puno zaostatka u nastavi, posebno u francuskom jeziku, koji je u Bernu veoma bitan. Trebalo je vremena dok smo moja sestra i ja uspijeli da dostignemo tačku da možemo dalje da se školujemo. I sve to vrijeme smo radili! Peglali smo veš ljudima, išli uređivati vrtove, sve smo to radili da bismo se školovali.

Stvaranje nove poslovne kulture

–      U Sarajevu ste osnovali firmu SwissBiH za međunarodni konzalting i posredovanje. Možete li nam nešto više reći o tome kako ova firma posluje? 

Dugo sam pričao sa švicarskim partnerima i sa švicarskom ambasadom u BiH i pitao sam ih šta bi trebalo stranim firmama u BiH. Kao prvo, strane firme koje dolaze na područje BiH ne žele dodir sa administracijom, jer je to za njih prekomplikovano. Mi njima nudimo usluge od A do Ž, od ispitivanja tržišta i pravne registracije, do prevoda, traženja radne snage i partnera. Zaista radimo najbolje da bismo bili pravno potpuno regularni, jer strane firme ne bi drugačije ni sarađivale, a i da zaštitimo naše usluge. Na ovu ideju sam došao, jer sam, za ovo vrijeme dok sam u BiH, upoznao zaista dosta lokalnih partnera i firmi koje posluju po jednom zapadnom, a to znači po jednom uređenom principu, i sa njima sam sklopio ugovore o saradnji za SwissBiH.

–      Da li pronalizite poslovne partnere i za perspektivne domaće firme?

Ono što je meni posebno važno je da radimo i konzalting za naše firme koje žele svoje usluge ili proizvode plasirati na strano tržište. Npr. jedna vrlo moderna štamparija u BiH željela je da plasira svoje proizvode u Švicarsku i mi smo poslali upite, oferte itd. i dobili firmu koja sada štampa svoje kataloge u našoj zemlji. Drugi značajan primjer je da smo našli partnera u USA za dvije IT firme iz BiH, koje sada rade programe za američko tržište. U Hercegovini radimo trenutno za jednu firmu, koja želi da plasira ljekovite trave na tržište Bliskog istoka. Ima i drugih manjih projekata u turističkom sektoru, a inače najviše radimo na njemačkom govornom području, u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji.

–      Kada poredite Vaša iskustva u Švicarskoj i BiH, šta mislite šta bi trebalo da se uradi u BiH da bi se dalje razvijala ekonomija i podigao nivo poslovanja?

Bosanci su vrlo, vrlo vrijedan narod. Sigurno je daleko od toga da ljudi ne žele da rade. Mora doći do promjene razmišljanja! Imamo politički vrh takav kakav imamo i ljudi su nekako blokirani u tom jednom zatvorenom svijetu negativnosti i straha. Ljudima ovdje treba samo pokazati da se može drugačije! Zato uvijek odgovaram na sva pitanja zašto sam se vratio u BiH i želim da objasnim da se može raditi! Mora se razmišljati drugačije i više strateški. Ako dođe stranac i nekome je samo cilj da od njega uzme nekoliko hiljada eura, nema ništa od toga. A, ako razmišljate da tom strancu nešto ponudite tako da on ostane ovdje i zaposli nekoliko stotina ljudi, e, to je već prava namjena i tako treba razmišljati. Pozitivna strana biznisa u BiH je što su radnici vrlo fleksibilni i snalažljivi, vrlo inteligentni! Ovdje radnici nisu roboti, koji rade samo po striktnim uputama i ne gledaju ni lijevo ni desno. Ako postignete da imate jedan zdrav odnos prema radnicima, onda oni stalno nešto unapređuju, inoviraju i predlažu.

–      Vi ste sada generalni direktor EMKA grupacije, EMKA Bosnia i EMKA Betko (bivši Bekta Preciza) u Goraždu, koja zapošljava preko 650 radnika, a imate samo 39 godina. Kakvo je Vaše iskustvo sa ljudima na rukovodnim pozicijama u BiH i da li mladi ljudi u BiH imaju šansu da dodju do takvih pozicija?

Moram priznati da se u BiH još uvijek vidi jedan stari socijalistički menadžment. Ti stariji rukovodioci, a oni su skoro svi 50+, imaju osjećaj kao da još uvijek neko stoji iza njih i da će država dati novac, kada nešto ne funkcionira. Ne postoji dovoljan sluh za mlade menadžere, za inovacije i nove ideje. Ti ljudi ne planiraju da se mijenjaju. Kada mladi ljudi dođu da rade u neku firmu, oni dobiju samo naredbu kao, „ovako moraš!“. Niko ih ne pita za njihove ideje i mišljenja. I tako oni nauče isti postupak i sve i sami ponavljaju. Npr. direktor se dere, baca okolo stvari na sastancima… Takav odnos u menadžmentu je zaostao i neproduktivan. Nema nigdje nikoga ko je na vrhu, a ima 35 ili 40 godina. Kod mene u EMKA grupi u Goraždu, gdje sada radim, sasvim je nešto drugo. Mi proizvodimo sve sisteme zatvaranja, a većina tih sistema je patentirano i svjetski smo lider u ovim proizvodima. Imamo preko 2100 radnika u grupaciji, 16 proizvodnih pogona, a sada radimo kočnice za Deutsche Bahn. Pet ljudi se sa porodicama vratilo iz Njemačke i rade u ovoj firmi. Sav rukovodeći kadar je u prosjeku oko 35 godina, čak i mlađi. Zadovoljstvo je raditi sa takvim ljudima, jer su spremni za promjenu. Ja sam zaista oduševljen.

–      U BiH vlada stalni trend da mladi ljudi odlaze u inostranstvo da bi radili. Da li mislite da se njihov odlazak može da zaustavi i kako ih motivirati da ostanu?

U Bosansko-podrinjskom kantonu, u martu, imaćemo jednu konferenciju upravo o toj temi, gdje će doći rukovodni kadar iz svih većih firmi. Zašto mladi odlaze nije više pitanje novca, nego političkog ambijenta u kojem žive. Mlade treba isključiti iz te svakodnevne medijske atmosfere, gdje je servirano samo negativno i strah. Zaista mi je uvijek smetala ta strašna negativnost u društvu i isticanje negativnih vrijednosti. Mislim da je krajnje vrijeme da se počne drugačije da razmišlja. Mladi moraju da nađu neki svoj pozitivan mikrokosmos i da se uključe u razvijanje tog jednog novog pravca i u ekonomiji i u politici. Ta promjena bi trebala da dođe od vrha, ali ako ne dolazi, onda sami moramo da je napravimo. Uz to, mladi imaju i jednu pogrešnu sliku rada vani, koja se stvara od strane naše dijaspore, koja kada dođe na godišnji odmor želi pričati samo o pozitivnim stranama. Ti mladi dožive puno razočarenja kada odu vani da rade.

–      Kakvi su Vaši dalji planovi, namjeravate li i dalje ostati u BiH?

Nikada se nisam pokajao što sam se vratio u BiH. Veoma sam zadovoljan u firmi u Goraždu. Tu bih mogao dočekati i penziju, iako je rano o tome razmišljati (smijeh).U jednom širem smislu, moj fokus je uvijek bio na SwissBiH, kao jednom pokretaču promjena u BiH, u smislu dovođenja stranih firmi i otvaranju radnih mjesta, i uopšte u smislu promjene poslovne kulture. Bit ću uvijek u tome angažiran i moj ugovor sa EMKA firmom je takav da mi dozvoljava ovaj dodatni angažman.

EKAPIJA PORTAL

02.07.2019

SwissBiH osvaja domaće, regionalno i svjetsko tržište

SwissBiH je konsultantska kompanija osnovana 2001. u Bernu, u Švajcarskoj, a u Sarajevu 2017. godine, a njihov primarni zadatak je da bude “one stop shop” kako za strane, tako i za domaće investitore, u smislu povezivanja tržišta, ugovaranja poslova, regrutacije kadrova, te pružanja usluga.
Okosnica ove kompanije je direktor i osnivač Nedžad Alić, čovjek koji se školovao u prestižnim školama u Švajcarskoj, te prve korake u svijetu biznisa napravio u prijestolnici te države, i odlučio da se vrati u Bosnu i Hercegovinu i time bude pozitivan primjer mladim ljudima.
Kompanija okuplja mladi tim ljudi većinom školovan na Zapadu sa stalnom adresom i zaposlenjem u Bosni i Hercegovini, njihov koncept rada se razlikuje od ostalih kompanija slične interesne sfere, gdje se između ostalog trude da približe uspješne priče koje bi svojim primjerom mogle poslužiti kao inspiracija mladim ljudima u Bosni i Hercegovini
– U dosadašnjem radu, ova godina je najuspješnija za SwissBiH, već sada možemo reći da smo premašili očekivanja i ciljeve koje smo zadali sebi na početku godine. Pored našeg rutinskog dijela posla, a to je otvaranje bh.tržišta ka Evropi, te dovođenje Evrope u BiH, otvorena su nam nova polja kako na regionalnom tako i na svjetskom tržištu i koliko god to možda neskromno zvučalo, ali smo itekako spremni za velike projekte koji do sada nisu viđeni na našem tržištu i koji su ispred nas. Sinergija mladih ljudi gladnih promjena u društvu i iskustava sa Zapada pokazali su se kao dobitna kombinacija za našu uspješnu priču – izjavio je Nedžad Alić, između ostalog, jedan od govornika na ovogodišnjoj konferenciji Reconect 2019, kojoj je osnovni cilj umrežavanje potencijalnih investitora bh.dijaspore u sektoru proizvodnje.
Nedžad Alić je istakao da su posebno ponosni ulaskom na tržište NR Kine sa promocijom turizma Bosne i Hercegovine, jer nismo svjesni koji potencijal imamo i kolike benefite možemo dobiti ako budemo trasirali svoj put kao turističku destinaciju.
On je dodao da SwissBiH nastavlja svoju uspješnu misiju spajanja Istoka i Zapada, nastavlja pomagati bh kompanijama da plasiraju svoje usluge i proizvode na inostrano tržište kao i pružati usluge stranim kompanijama koje dolaze na naše prostore.

PORTAL EKAPIJA

10.01.2019.

Nedžad Alić, vlasnik i osnivač konsultantske kuće Swiss BiH – Želimo biti karika između Istoka i Zapada

Nakon višegodišnjeg rada u Švajcarskoj, Nedžad Alić vraća se u rodnu BiH gdje nakon obavljanja nekoliko rukovodećih funkcija u domaćim kompanijama pokreće i razvija poslovanje međunarodne konsultantske kuće Swiss BiH.

U svom prvom blogu objavljenom na web stranici swissbih.com ističe da sve što je na zapadu moguće, moguće je i ovdje, ali pitanje je: Da se mi, možda, nismo malo uljenili i prepustili se da nas rijeka nosi, jer svakako je lakše plivati niz nego uz rijeku?

U tom duhu kaže da za 2019. godinu imaju ambiciozne planove koji uključuju povezivanje kompanija iz BiH i regije sa onim u zapadnim zemljama.

Nedžad Alić za eKapiju prenosi svoje poglede na poslovne izazove u BiH, navodi koji su to domaći potencijali, ali ističe i nužnosti prilagođavanja savremenim ekonomskim principima poslovanja.

eKapija: Sa aspekta poslovanja kompanije Swiss BiH kako biste ocijenili 2018. godinu? Koje prošlogodišnje realizovane i/ili pokrenute projekte vidite kao posebno značajne?

– Prošla godina je, tako reći, godina ponovnog pokretanja kompanije Swiss BiH. Iako kompanija od 2001. godine posluje u Švajcarskoj, tek 2018. je ponovo aktivirana i registrovana u Bosni i Hercegovini. Ovo nismo mogli prije uraditi, jer sam imao druge angažmane i nisam se mogao posvetiti ovom projektu.

Ono što je u prošloj godini značajno, a to smo nastavili i u ovoj godini, je povezivanje sa institucijama, opštinama i firmama u BiH. Do sada smo radili po principu da nakon što imamo upit iz inostranstva kontaktiramo firme u BiH, ali i iz regije. Sada radimo proaktivno na povezivanju sa firmama za koje mislimo da imaju potencijal da nude svoje usluge/proizvode inostranstvu ili da rade za inostrane kompanije. Ovim putem pozivam sve zainteresovane kompanije da nas, nakon što pogledaju našu stranicu, kontaktiraju i ostvare poslovnu saradnju.

eKapija: S obzirom na to da imate veliko međunarodno iskustvo u pokretanju biznisa, gdje biste danas svrstali BiH? Šta prepoznajete kao mane, a šta kao prednosti?

– Na žalost, Bosna i Hercegovina je daleko od onoga gdje bi trebalo da bude, i što je najgore, naša zemlja sve dublje tone u ekonomski kolaps. Mislim da BiH nikad nije “uhvatila krivinu” što se tiče prelaza iz socijalističkog u današnji, nazovimo ga, kapitalistički sistem. To se najbolje vidi po rukovodećem kadru u kompanijama u BiH. To su nerijetko osobe koje su pred penzijom ili su već trebali da idu u penziju, ali to ne žele. BiH se pod hitno mora okrenuti međunarodnim standardima i prestati bućkati u nekim domaćim barama. Osim toga, mladi kadrovi trebaju preuzeti kormilo i okrenuti ekonomiju ka inovaciji i prospiritetu. O mitu, korupciji itd. da ne govorim. Na ovu temu se puno piše, ali se ništa ne mijenja.

Takođe, Bosna i Hercegovina ima puno prednosti, a onu glavnu, koju svakodnevno vidim i osjetim je radna snaga koja je, ako je pravedno plaćena, jako sposobna, inteligentna i snalažljiva. Na žalost, danas je doba jeftine radne snage i izrabljivanja. Naravno da od tih radnika ne možete puno očekivati. Nisam pristalica izreke “Bolje išta nego ništa”. Swiss BiH upravo pokušava naći balans između isplativosti i poslodavca i radnika.

eKapija: Swiss BiH nudi veliki broj različitih usluga. Na koji način uspijevate kvalitetno da djelujete u svim sferama poslovanja?

– Swiss BiH nudi usluge od savjetovanja preko analize tržišta, prevoda, vođenja projekata, edukacije, zapošljavanja pa do turističkih ponuda. Usluge smo kreirali vođeni logikom: šta ponuditi investitoru koji ne poznaje tržište BiH, ali i regije, a želi ovdje ulagati?. U razgovorima sa ambasadama kao i rukovodiocima stranih kompanija u BiH smo dobili skoro isti odgovor: “Treba nam neko ko će nam biti na usluzi od početka do kraja i da mi imamo što manje kontakta sa tržištem, administracijom i institucijama”. To smo i uradili. Iz tog razloga imamo web-stranicu SwissBiH.ba koja je na 5 jezika (bosanski, njemački, engleski, turski i arapski). Kvalitet postižemo tako što radimo sa domaćim kompanijama koje obilazimo, analiziramo i dajemo im probne radove kako bi se pokazale i dokazale.

Ne treba zanemariti onu drugu stranu našeg poslovanja – pomoć firmama u BiH i regionu da uđu na strano tržište. Ovdje smo već ostvarili značajne uspjehe, koji nam daju posebnu satisfakciju: radna snaga ostaje ovdje, a usluge/proizvodi se plasiraju vani.

eKapija: Koliki je interes stranih investitora za BiH. Koje regije i prirevdne grane su im najprivlačnije?

– Interes stranih investitora je na žalost sve manji. Moramo razumjeti da stranci ne žele da ulaze u toliki rizik poslovanja. Kada vidimo političku, društvenu i ekonomsku situaciju u našoj zemlji, na svakom koraku su sami rizici. Trenutno je zainteresovanost najveća za proizvodnju, i to iz svih oblasti, i IT sektor, ali polako postaju interesantne i druge oblasti poput marketinških usluga, nekretnine itd.

eKapija: Znamo da naši ljudi u inostranstvu umiju da naprave lijepe karijere i vrlo zapažene poslovne rezultate. Koliko je zapravo teško sa jednog podneblja i sistema rada i življenja prilagoditi se drugom. Koje su to najteže prilagodbe koje se moraju uraditi?

– Uvijek je lako navići se na bolje – to je izreka koja djelomično daje odgovor na ovo pitanje. A poslovni ambijent u stranim zemljama je nažalost puno bolji. Ako radite u inostranstvu, a okupirani ste “našim glupostima”, kao što su nacionalizam ili mahalanje, nećete puno postići.

Po tome vidite tačno ko je sagradio karijeru u stranim zemljama, a ko ne. Poslovni sistem na zapadu je izgrađen tako da ko želi da stvara i napreduje taj ima prostora, a ko želi da cijeli život radi za istu platu i na istom mjestu, i za njega postoji posao. Odluka je na samoj osobi. Osnovna barijera je u glavi. Nakon što uklonimo istu, granice uspjeha ne postoje. Dokaza imamo dovoljno.

eKapija: Šta očekujete od Swiss BiH u 2019. godini? Koji su poslovni planovi i koraci koje planirate preduzeti u njihovoj realizaciji?

– Imamo jako ambiciozne planove i iste ćemo sprovesti u djelo. Koliko će biti uspješni, to ćemo da vidimo. Želimo biti karika između Istoka i Zapada, želimo da inostrane kao i domaće kompanije koje imaju kapacitet da rade “sa drugom stranom” ne moraju razmišljati o preprekama nego samo o poslu, uspjehu i inovacijama, a mi ćemo preuzeti sve ostalo. Iz tog razloga smo prošle godine sklopili ugovore o saradnji sa nekoliko opština i kompanija i tim tempom nastavljamo i u novoj 2019. godini.

Ovim putem vašim čitaocima želim sve najbolje u novoj godini, da spoznaju svoje mogućnosti, prevaziđu barijere i pokušaju nešto novo, po mogućnosti da ostanu u svojoj domovini, jer samo ako se pokuša, može se i doći do rezultata.

ČASOPIS HUBiH

12.12.2018

SwissBiH: Povezivanje ”zapada” sa našom domovinom

SwissBiH je osnovan 2001. godine u Bernu, glavnom gradu Švicarske. Tadašnji cilj je ostao isti kao i danas: povezivanje ”zapada” sa našom domovinom i to u svakom smislu. Tada su 10 godina radili na ovom cilju putem časopisa SwissBiH koji je izlazio mjesečno. Nakon 11 godina djelovanja u Švicarskoj, kada se osnivač i direktor SwissBiH, Nedžad Alić vratio u Bosnu i Hercegovinu, SwissBiH je pauzirao sve do 2017. godine kada je firma registrovana i u našoj zemlji. Alić za HUBiH piše o prednostima i manama bh turizma, te šta SwissBiH čini na poboljšanju istog.

Nedžad Alić, osnivač i direktor SwissBiH

Poslovni ambijent u BiH je za većinu kompanija, a posebno za strane kompanije koje žele ulagati/raditi u našoj zemlji, nepovoljan. On što mi radimo jeste da stranim kompanijama nudimu uslugu od A do Ž tj. od istraživanja tržišta, registracije firme, do zapošljavanja radne snage i supporta, tako da nemaju dodira sa prekomplikovanom BH administracijom. Sa druge strane nudimo domaćim firmama mogućnost da sa svojim proizvodima/uslugama uđu na strano tržište. Sve ovo možemo raditi jer uposleni poznaju oba mentaliteta, pričaju nekoliko jezika i nemaju mentalnih barijera kao što su nacionalizam, predrasude, ograničenost i slično.

Po pitanju turizma smo radili manje projekte poput organiziranja dolaska stranaca (u ovom slučaju su to grupe iz Austrije / Njemačke / Švicarske) koje žele da dožive nešto nesvakadašnje kao npr. boravak u napuštenim selima, obilazak ratom razrušenih područja, ali isto tako obilazak gradova, river-rafting, planinarenja i ostali vidova sportskog turizma. Ono što je posebno interesantno su ”team-buildinzi” za managere.

Bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da naša zemlja ima veći potencijal u turizmu od većine razvijenih država kao što su npr. Švicarska, Njemačka i njima slične. Razlika je u pristupu ovih zemalja kada se radi u turizmu, a taj pristup se ogleda u organizaciji, strategiji i potpori od strane države (zakoni, fondovi itd.). Ako pogledate da se preko 75% stranih turista nakon obilaska naše zemlje ponovo vraća, taj rezultat je više nego dobar. Međutim šta mi od toga radimo – na žalost premalo. Velike prednosti naše zemlje su: mentalitet stanovništva (gostoprimstovo, otvorenost i družiljubivost), netaknuta priroda, prirodni resursi, bogata historija (osmanlije, austro-ugari, SFRJ, BiH …). Ovo posjeduje malo koja zemlja u regiji, Evropi i šire. Osnovna mana je neorganiziranost, a iz toga proizilazi nepostojanje strategije, cilja i stručnjaka koji će se baviti samo sa ovom oblasti. Uvijek ponavljam istu izreku: ”ona/j koji ne zna kuda želi da jedri, za nju/njega niti jedan vjetar nije povoljan”. Osnova svega je strategija, a ista ne postoji u većini kompanija, a kamoli u lokalnim, kantonalnim, entitetskim i državnim institucijama. Ovo važi za sve, a posebno za turizam.

SwissBiH ima jako ambiciozne planove. Želimo povezati zapad sa istokom ili obrnuto, kako želite. Želimo biti kompanija gdje se realizuju ideje i koja će promijeniti svijest Bosanaca i Hercegovaca i dati im nadu za bolju budućnost, jer upravo ovo je najveći problem: građani naše zemlje ne vjeruju u bolje sutra.

Na našoj web-stranici www.SwissBiH.ba se mogu naći sve naše usluge i to na bosanskom, njemačkom, engleskom, turskom i arapskom jeziku. Mi realizujemo projekte samo koji će ići u korist građanima i društvu tako da npr. odbijamo ponude stranih firmi koji žele zapošljavati radnike i plaćati im 500 KM. Ne zagovaramo princip “bolje išta nego ništa” nego pokušavamo dokazati da ako se Bosanci i Hercegovci adekvatno plate, da ne postoje bolji, odaniji i marljiviji radnici. Sa druge strane, niko neće napustiti svoju zemlju ako ima normalne uslove za život. Pozivam i ovim putem sve građane naše države ali i zemalja regije DA SE PROBUDE, jer ovaj strašan san traje predugo da bi se moglo napredovati.

PORTAL MANAGER.BA

12.12.2018

DOBITNA KOMBINACIJA ZA USPJEH: Poslovno Švicarac, privatno Bosanac!

Gost Kluba menadžera je Nedžad Alić, osnivač i vlasnik firme SwissBiH, Sarajevo.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Naš sugovornik je jedan od onih koji su tijekom ratnih događanja u BiH napustili zemlju i krenuli u bijeli svijet, trbuhom za kruhom.

Kao i brojni Bosanci i Hercegovci sličnih sudbina, i Nedžad Alić priča svoju uspješnu, poslovnu priču…

Usponi i padovi – sastavni dio svake karijere

Nedžad Alić je rođen prije 39 godina u Banja Luci. Do 1992. živio je i školovao se u Kozarcu.

Tijekom ratnih događanja, s obitelji je izbjegao u Švicarsku gdje, kako kaže, započinje “drugi život”. Uz brojne prepreke, prvenstveno jezične, posvetio se samo jednom cilju – školovanju.

Tako je prvo završio osnovnu školu, nakon toga pohađao dodatne škole kako bi sustigao znanje svojih vršnjaka. Preko više ekonomske, zatim škole za management, diplomirao je management i organizaciju.

Obzirom na „glad“ za znanjem, upisao je i studij psihologije na Fern-Univerzitetu u Hagenu, Njemačka.

„Moje radno iskustvo započelo je na mjestu pripravnika u policiji za strance grada Berna. Nakon toga, bio sam vođa jednog malog tima u call-centru telekomunikacijske kompanije diAx/Sunrise. Deset godina svog radnog vijeka sam proveo u kompaniji Swissphone Wireless u Bernu kao član management tima, gdje sam indirektno rukovodio sa preko 500 uposlenih. 2011. je bila godina preokreta kada se odlučujem na povratak u BiH. Preko Ljubljane, u kojoj sam boravio i radio šest mjeseci, preselio sam se u Tuzlu gdje sam obnašao funkciju generalnog direktora kompanije Intral BH sa preko 400 zaposlenih. 

Nakon toga, poslovni putevi su me doveli u Sarajevo gdje sam skoro tri godine obnašao funkciju izvršnog direktora društva kompanije Centrotrans Eurolines. Savjetodavna kompanija SwissBiH intern. Consulting, čiji sam osnivač i vlasnik i gdje sam trenutno zaposlen, osnovana je 2001. godine u Švicarskoj, a bh. ispostava je otvorena tek prije nekoliko mjeseci“ – govori na početku intervjua Nedžad Alić, te nastavlja priču o kompaniji kojoj je na čelu.

SwissBiH intern. Consulting je kompanija koja nudi širok spektar usluga i to u dva smjera.

Stranim kompanijama koje poslovno žele ući na tržište BiH i zemalja regije nudimo sve usluge „iz jedne ruke”.

To znači da nas imaju kao potpunog partnera, od savjetovanja, preko analize tržišta, prijevoda, vođenja projekata do odabira radnika/kadrova i na kraju podrške.

Sa ovim smo izbjegli da strane kompanije odustaju od poslovanja sa našom zemljom radi komplikovane administracije, i drugih, nažalost nepovoljnih uslova za poslovanje.

Drugi dio naših usluga odnosi se na domaće kompanije (BiH i regija) koje svoje usluge/proizvode žele plasirati na strano (prvenstveno zapadno) tržište.

Nakon registracije putem portala www.SwissBiH.ba, naš stručni tim provjerava svaku prijavu (bonitet, redovna plaćanja, uslove rada, kvalitet itd.). Nakon potpisivanja ugovora i uplate mjesečne naknade, mi za naše klijente tražimo novo tržište, tj. nove klijente.

Prednost naše kompanije je upravo ta jer mi pod ugovorom imamo osobe/firme koje su internacionalne, što znači da ne postoje nikakve barijere (jezične, poslovne…).

Upravo su to razlozi zašto domaće firme ne uspijevaju na stranim tržištima.

S kakvim očekivanjima gledate prema kraju 2018. godine?

2018. godina za mene je, kako privatno tako i poslovno, bila jako burna i uzbudljiva.

Na žalost, bilo je tu i zdravstvenih problema, tako da su moje želje i očekivanja usmjerene na privatne stvari za koje želim da se poslože i budu mirnije.

Poslovno se nadam će biti još dinamičnije jer je naš posao takav.

Svaki novi dan donosi nam drugu kompaniju s kojom komuniciramo na nekom drugom jeziku, sa drugačijim zahtjevima.

Kada se sjetite svoje prošlosti i početka karijere, koji dio puta Vam je bio najteži?

Dolazak u Švicarsku, jedno novo, potpuno drugačije okruženje zahtijevalo je dokazivanje i puno više truda nego što se očekivalo od drugih.

U tom periodu, bilo je izuzetno teško. Knjiga je bila prisutna skoro 24 sata, dodatni časovi, dopunska nastava… Kada sada pogledam, taj period je i udario temelje za daljnjii tijek života i karijeru na koju se ne mogu požaliti.

Bez podrške moje majke, rezultat bi bio sasvim drugačiji, jer sam bio oslobođen svih obaveza osim učenja.

Druga situacija je bila povratak u BiH, gdje sam morao sam sebi priznati da Bosna nije ona zemlja koju sam ostavio, da se ovdje puno toga promijenilo, a većina stvari nažalost na gore.

Faza “prilagodbe” je trajala skoro godinu dana. Ono što još i danas pokušavam je da se ne “utopim” u ovaj stil poslovnog života, koji je jako spor i čudan.

Tu većinom vladaju monotonija, apatija i odbojnost prema svemu što je novo i drugačije.

Nikad neću moći razumjeti osobe, većinom starije (rukovodeći kadar) koji misle da znaju sve i koje ne žele naučiti ništa novo!

Što Vam je važno kada zapošljavate ljude? Kakav stav imate prema novoj generaciji Y, tzv. milenijalsima? Smatrate li da su takvi zaposlenici efikasniji, od recimo nekoga tko je rođen puno prije njih?

Ja ovdje imam specifičan stav i to znaju svi uposleni kojima sam bio nadređen.

Jako je bitno uposlenicima dati, a posebno mlađoj generaciji, slobodu i pravo na samoinicijativu.

Mislim da je toga na našim prostorima nažalost jako malo.

Smatram da se iz prošlog sistema može preuzeti puno dobrih stvari, ali da se danas mora poslovati potpuno drugačije: brže, efikasnije i fleksibilnije. 

Generacije koje zakasne ići novim putem, putem koji se sam nameće, tj. koji nameće svjetska ekonomija- izgubljene su.

Ne krivim mlade ljude koji su pasivni i nezainteresovani.

Mislim da su ih sistem i vladajuće stanje društva na to “natjerali”.

Smatram da je ključna greška kada osobe koje su imale uspješnu karijeru u vremenu socijalizma, to isto znanje i shvaćanja prenose mladima koji žive u čistom kapitalizmu. 

Iz ovog razloga, širom zemlje organizujem i držim predavanja gdje sugovornicima pokušavam “otvoriti oči”, te im dokazati da ništa nije nemoguće.

Obzirom da ste veći dio života proveli u Švicarskoj, koje životne navike ste sa sobom donijeli iz ove „precizne“ države?

Da, potpuno ste u pravu. Ta država stvarno funkcioniše kao “švicarski sat”.

Ima dosta navika koje sam usvojio i sa sobom donio u domovinu: tačnost, pripreme, planiranje, održavanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života.

Često znam reći da poslovno nastojim biti Švicarac a privatno Bosanac – to je dobitna kombinacija!

Zašto ste se, nakon godina provedenih u Švicarskoj odlučili vratiti u domovinu i ovdje pokrenuti vlastiti biznis?

Ovo je pitanje koje mi se najčešće postavlja.

Za mene povratak, iako sam imao jako uspješnu karijeru u Švicarskoj, nikad nije bio upitan.

Uvijek sam nešto od naučenog želio donijeti u svoju zemlju.

Mi smo jako inteligentan narod sa jako malo discipline u jednom potpuno neuređenom sistemu.

Negdje mi ovo uspijeva, negdje ne. Živjeti u Švicarskoj znači živjeti život robota.

Osobama koje su rođene u tom okruženju takav način života odgovara, ali nama (ili bar meni) nikada nije odgovarao, jer naš je mentalitet suviše društven i dinamičan.

Mi njegujemo društveni život kojeg tamo baš i nema.

Opravdavate li sve veći egzodus ljudi iz naše zemlje, ili ih pak ne razumijete, obzirom da ste se i sami vratili natrag?

Jako interesantno i ključno pitanje za opstanak naše zemlje.

Razumijem one koji odlaze, ali ne opravdavam to što su se odlučili predati i državu ostaviti trenutnim “upravljačima” (ovdje mislim i na državu i na ekonomiju).

Sve dok budu vladale strukture (ne samo u politici nego i u ekonomiji, školstvu) koje se bave samo sa sobom, ne akceptiraju drugo i drugačije i ne žele promjene, do tada će osobe drugačijih stavova, oni koji žele prosperirati i napredovati, jednostavno odlaziti. 

S druge strane, svi ti ljudi koji odlaze, izgubit će nešto puno vrjednije – identitet i osjećaj pripadnosti. 

Ne opravdavam “predaju”. Mišljenja sam da se i sada vodi jedan vid rata ali bez oružja!

Koliko vremena, na godišnjoj razini, provedete na putu? Imate li neke posebne rituale koje upražnjavate tijekom putovanja? 

Uvijek sam na putu. Osoba sam koja je život i posao pretvorila u putovanje.

Ako poslovno nisam na putu, onda privatno obilazim neku od zemalja koju još nisam posjetio.

Smatram da na putovanjima treba uživati, a ne samo misliti na krajnju destinaciju.

Mislim da dosta osoba put smatra naporom. Naprotiv, ja se u putu odmaram i završim mnogo obaveza (telefonski pozivi ili pisanje mailova).

Planovi za doček Nove godine?

Iako bih, kao neko ko je odrastao u Švicarskoj ovaj period trebao već imati isplaniran, planova još uvijek nemam.

Obaveze koje imam u kompaniji SwissBiH pokazat će na kojem ću kontinentu biti 31.12.

Iskren da budem, volio bih da ovu Novu godinu dočekam u svom Kozarcu sa sestrom i njenom porodicom.

Da li će mi se želja ostvariti, ostaje da se vidi. Jedno sigurno znam – lijepo ću se provesti.

Vaša definicija menadžera je…? 

Menadžer je lider koji svojim primjerom vodi tim i koji je prije svega čovjek a tek onda menadžer.

Imao sam čast upoznati svjetske lidere i niti jedan od njih ne rukovodi sa strahom, nego inteligencijom.

Mislim da su naši menadžeri tu nešto pogrešno shvatili.

Osoba koja viče i maltretira uposlene nije za menadžera!

SwissBiH Vijesti

Da li imate dodatna pitanja na ovu temu? Radujemo se vašoj poruci.