Iako su cijene namirnica u nekim zemljama niže nego u prosjeku EU, domaćinstva u tim zemljama često troše veći dio svog budžeta na hranu.
Namirnice spadaju među najveće izdatke za domaćinstva u Evropi. U prosjeku EU, one čine oko 11,9% ukupnih izdataka, dok se u zemljama poput Rumunije taj udio penje i do 20%.
Cijene namirnica znatno variraju širom Evrope. Indeks nivoa cijena hrane agencije Eurostat pruža korisnu osnovu za poređenje. Ako se prosječna EU korpa namirnica postavi na 100 €, indeks pokazuje koliko bi ista korpa koštala u svakoj zemlji.
Napomena o Indeksu: Nivo cijena iznad 100 znači da je zemlja skuplja od evropskog prosjeka, dok brojka ispod 100 znači da je jeftinija.
Prema podacima Eurostata za 2024. godinu, Sjeverna Makedonija je bila najjeftinija zemlja za namirnice među 36 evropskih zemalja. Standardna korpa namirnica tamo je koštala 73 €, što je 27% jeftinije od prosjeka EU.
S druge strane, Švicarska je najskuplja, s cijenama namirnica koje su 61,1% iznad prosjeka EU. Ista korpa košta nevjerovatnih 161,1 €.
Sjeverna Makedonija je kandidat za članstvo u EU s aktivnim trgovinskim sporazumom, dok Švicarska nije dio Evropskog ekonomskog prostora (EEA), već se oslanja na mrežu bilateralnih sporazuma s EU.
Unutar same EU, Rumunija (74,6 €) ima najniži nivo cijena namirnica (25,4% jeftinije od prosjeka), dok je Luksemburg (125,7 €) najskuplji (25,7% skuplje od prosjeka).
Nakon Švicarske, još dvije zemlje Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) zaokružuju prva tri mjesta:
Island (146,3 €)
Norveška (130,6 €)
EFTA zemlje su države van EU koje sarađuju s EU, naročito u trgovini i pristupu tržištu, zadržavajući veću nacionalnu kontrolu nad zakonima i politikama.
Također, u Danskoj (119,3 €), Irskoj (111,9 €), Francuskoj (111,5 €), Austriji (110,9 €) i Malti (110,9 €) cijene namirnica su najmanje 10% iznad prosjeka EU.
Jugoistočna Evropa i zemlje Zapadnog Balkana imaju općenito najniže cijene namirnica:
Pored Sjeverne Makedonije i Rumunije, znatno ispod prosjeka EU su i Turska (75,7 €), Bosna i Hercegovina (82,5 €), Crna Gora (82,6 €) i Bugarska (87,1 €).
Srbija (95,7 €) i Albanija (98,7 €) također su jeftinije od prosjeka EU.
Od najvećih ekonomija EU, u Italiji (104 €) i Njemačkoj (102,9 €) cijene su iznad prosjeka, dok je Španija (94,6 €) 5,4% jeftinija.
Ilaria Benedetti, profesorica sa Univerziteta Tuscia, ističe da su strukturni faktori ključni: troškovi proizvodnje, integracija lanca snabdijevanja i podložnost globalnim šokovima.
“Manje i vrlo otvorene ekonomije, čije su valute često podložnije većim fluktuacijama, doživjele su veći prenos rastućih troškova energije i poljoprivrednih inputa tokom pandemije i rata Rusija-Ukrajina,” izjavila je za Euronews.
Profesorica Benedetti naglašava da su ove razlike u cijenama značajne jer njihov uticaj zavisi od toga koliko domaćinstva moraju potrošiti na hranu.
U nekoliko istočnoevropskih i jugoistočnih zemalja, više od 20% kućnog budžeta odlazi na hranu.
U ekonomijama s višim prihodima, taj udio je obično ispod 12%.
“Posljedično, isti porast cijena ima mnogo teže posljedice tamo gdje su prihodi niži,” dodala je.
Alan Matthews, profesor sa Trinity College Dublin, kaže da su razlike u platama i primanjima najvažniji razlog:
U zemljama s višim prosječnim platama, kao što su Danska i Švicarska, cijene namirnica su obično više jer se troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače.
Razlike u oporezivanju, posebno PDV-u na hranu, također doprinose ovim nejednakostima.
Profesor Matthews dodaje da na cijene utiču i potrošačke preferencije (npr. kupovina organskih ili premium proizvoda) koje su izraženije u sjevernoj i zapadnoj Evropi.
Jeremiás Máté Balogh, profesor sa Univerziteta Corvinus u Budimpešti, objašnjava da ove razlike u cijenama, u kombinaciji s raspoloživim prihodima, imaju uticaj na sigurnost hrane.
“Iako se zemlje s visokim dohotkom mogu nositi s višim nivoom cijena, domaćinstva s nižim primanjima u Centralnoj i Istočnoj Evropi su nesrazmjerno pogođena, čak i ako su nominalne cijene hrane niže,” objasnio je.
Indeks nivoa cijena Eurostata ne uzima u obzir prihod domaćinstva, pa ti podaci nisu prilagođeni priuštivosti. Na primjer, namirnice su skupe u Danskoj, ali ljudi tamo imaju veći raspoloživi dohodak, pa si mogu priuštiti više hrane
Izvor: Euronews Deutsch / Von Servet Yanatma
Iako se cijene namirnica u Bosni i Hercegovini i većini zemalja Zapadnog Balkana (ZB) nalaze ispod prosjeka EU, to ne znači da je hrana priuštivija.
BH Cijene (nominalno): BiH je znatno jeftinija od EU prosjeka (Indeks cijena 82,5 €, 17,5% jeftinije od prosjeka).
Veliki udio u budžetu: Prema profesoru Benedettiju, u zemljama sa nižim primanjima (što uključuje BiH i ZB), hrana čini znatno veći udio u ukupnim rashodima domaćinstva, često prelazeći 20%, dok je u EU prosjek 11,9%.
Zaključak: Niske nominalne cijene hrane na Zapadnom Balkanu ne odražavaju lakoću priuštivosti. Isti porast cijena ima mnogo teže posljedice na domaćinstva jer se radi o većem procentu njihovih nižih primanja.
Struktura ekonomija Zapadnog Balkana, u kombinaciji s nestabilnošću valuta i manjom integracijom u lance snabdijevanja, čini regiju izuzetno ranjivom.
Strukturni faktori: Prema profesoru Benedettiju, manje i otvorene ekonomije, čije valute fluktuiraju, doživjele su jači prenos rasta troškova energije i poljoprivrednih inputa (poput gnojiva) tokom kriza.
Inflatorni rizik: To znači da su BiH i ZB podložniji snažnijoj inflaciji hrane kada dođe do globalnih poremećaja (kao što su rat u Ukrajini ili energetske krize), jer su uvozno zavisne, a lokalni dobavljači brzo prenose troškove.
Eurostatov indeks nivoa cijena pokazuje samo troškove standardne korpe, ali ne uzima u obzir raspoloživi dohodak.
Pogrešna percepcija: Iako su namirnice u Švicarskoj ili Danskoj nominalno najskuplje, visoki prihodi u tim zemljama čine hranu relativno lakše priuštivom u odnosu na BDP i plate.
Implikacija za BiH/ZB: U BiH i na Zapadnom Balkanu, niže cijene idu ruku pod ruku s niskim primanjima, što dovodi do veće prehrambene nesigurnosti i kompromisa u kvalitetu prehrane (kupovina jeftinijih, manje hranjivih namirnica) u odnosu na zemlje s visokim prihodima.
Vlade u BiH i na Zapadnom Balkanu moraju se fokusirati na rast primanja i strukturnu podršku građanima koji su najteže pogođeni, a ne samo na nominalno niske cijene:
Povećanje primanja: Dugoročno rješenje leži u povećanju prosječnih plata i penzija kako bi se smanjio udio budžeta koji ide na hranu.
Podrška poljoprivredi: Smanjenje uvozne zavisnosti i zaštita domaće proizvodnje od vanjskih šokova moglo bi stabilizovati cijene.
Ciljana pomoć: Uvođenje ciljanih socijalnih mjera za najugroženije kategorije stanovništva (vaučeri, subvencije) koje direktno poboljšavaju pristup kvalitetnoj hrani, umjesto općeg smanjenja PDV-a na hranu.
Redakcija SwissBiH
Komentar-Kommentar-Comment