Javne službe, komunikacije, snabdijevanje strujom i vodom – sve to i mnogo više spada u kritičnu infrastrukturu (KRITIS). Njeno održavanje i zaštita su zahtjevni, ali od presudnog značaja za opstanak.
U prvim danima ove godine, napad u njemačkoj prijestolnici pokazao je koliko je ova infrastruktura važna i osjetljiva: požar na kablovskom mostu paralizovao je snabdijevanje strujom u jugozapadnom dijelu Berlina. Desetine hiljada ljudi danima su bili bez električne energije. Kako je došlo do požara, još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno, ali istražitelji posjeduju pismo priznanja navodne ljevičarske ekstremističke grupe.
Od četvrtka (8. 1. 2026.), snabdijevanje strujom u svim domaćinstvima u Berlin Steglitz-Zehlendorfu ponovo je stabilno. Time je okončan najveći nestanak struje u njemačkoj prijestolnici od poslijeratnog perioda. Ovaj incident je u prvi plan vratio pitanje: Šta Njemačka zapravo poduzima da zaštiti svoju infrastrukturu?
Zaštita stanovništva je obaveza državnih organa. U složenom društvu poput njemačkog, to podrazumijeva čitavu “džunglu” nadležnosti. Centralni pregled situacije trebalo bi da ima Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV).
Na upit DW-a, ova služba iz Kelna odgovorila je da podjednako posmatraju “prijetnje od stranih sila, međunarodnog terorizma, kao i nasilnog i akciono orijentisanog ekstremizma”. Svi oni ugrožavaju sigurnost stanovništva, povjerenje u demokratiju i stabilnost zemlje. Prema BfV-u, napad u Berlinu savršeno se uklapa u ovu sliku općih prijetnji.
S druge strane, Savezni ured za zaštitu stanovništva i pomoć u katastrofama (BBK) navodi da o počiniteljima u ovom konkretnom slučaju nema informacija, ali dodaju da prijetnje generalno sežu od “sabotaža i cyber napada, pa sve do ratnih dejstava, ali i ekstremnih vremenskih prilika ili tehničkog i ljudskog faktora”.
Njemačka ima izuzetno razvijenu infrastrukturu, ali je ona u mnogim dijelovima zastarjela – od cesta i mostova, do škola i željeznice. Razvijena infrastruktura znači i ogroman broj potencijalnih meta. Revizija sigurnosnih koncepata i veća zaštita koštaju mnogo novca, ali tačne cifre BBK ne može precizirati.
Vlada sada želi uvesti zakonske okvire kroz “KRITIS-Dachgesetz” (Krovni zakon o kritičnoj infrastrukturi). Njime bi se jasno definisalo koji organi i službe moraju poduzeti ili pojačati mjere sigurnosti. Iako je zakon prošao prvo čitanje u Bundestagu, još uvijek nije poznato kada će tačno stupiti na snagu.
Kasnjenje investicija u Njemackoj (gdje i koliko)
Manuel Atug, osnivač i glasnogovornik grupe stručnjaka “AG KRITIS”, smatra da je problem prepoznat, ali da je potrebno mnogo više truda da se održi nivo sigurnosti na koji smo navikli.
Zanimljivo je da Njemačka, uprkos svemu, ima vrhunsku sigurnost snabdijevanja. Savezna mrežna agencija navodi da je prosječni prekid napajanja po potrošaču u 2024. godini iznosio svega 11,7 minuta, što je vrhunski rezultat u evropskim okvirima.
Atug ističe da u krizama najvažnija stvar nije struja, već komunikacija. Međutim, ona direktno zavisi od struje. Ako nestane struje, mobilni tornjevi prestaju raditi ako nemaju vlastito napajanje, a samim tim nestaje i mogućnost komunikacije.
Državne službe u svojoj strategiji kao najugroženije sektore navode:
Energetiku
Zdravstvo
Informacione tehnologije i telekomunikacije
Saobraćaj, vodosnabdijevanje, hranu i državnu upravu.
Na kraju, zaštita infrastrukture zavisi i od samih građana. Atug navodi primjer vodosnabdijevanja: većina ljudi ne zna gdje se nalazi najbliži bunar za hitne slučajeve niti ima kanistere za vodu.
Zbog činjenice da je sve uvijek dostupno (“paradoks dostupnosti”), ljudi su zaboravili držati zalihe. Atug savjetuje da građani bez panike pripreme zalihe za barem tri dana.
“Ako bi svaki deseti građanin to uradio, mogli bismo opskrbiti skoro sve u slučaju nužde, bez potrebe za hitnom intervencijom vojske ili službi spašavanja.”
Iako je Njemačka tehnološki naprednija, izazovi zaštite kritičnih sistema su univerzalni. Za BiH, pouke su jasne:
Hitan zakonski okvir (KRITIS): BiH trenutno nema jedinstven zakon o kritičnoj infrastrukturi na državnom nivou. Potrebno je jasno definisati šta su naši strateški objekti (poput hidroelektrana, čvorišta optičkih kablova i vodovoda) i ko je odgovoran za njihovu fizičku i cyber zaštitu.
Modernizacija umjesto improvizacije: Veliki dio naše energetske i transportne mreže datira iz perioda SFRJ. Incident u Berlinu je pokazao da i najmoderniji sistemi padaju; zastarjeli sistemi u BiH su još podložniji kvarovima i sabotažama.
Cyber sigurnost nije luksuz: Kako se digitalizuju javne usluge i bankarski sektor u BiH, raste i rizik od paralize države putem interneta. Potrebna je bolja saradnja sa međunarodnim agencijama (poput EU NIS-2 standarda).
Lokalna otpornost (Rezilijentnost): U BiH se često oslanjamo na solidarnost komšija, ali sistemska priprema (zalihe vode, generatori u bolnicama, alternativni komunikacioni kanali) mora postati dio kulture civilne zaštite.
Transparentnost i edukacija: Građani u BiH moraju biti edukovani šta da rade u slučaju dužih nestanaka struje ili vode, bez širenja panike, ali uz jasne upute nadležnih službi.
Zaključak: Sigurnost ne počinje kada se desi napad, već godinama ranije – kroz investicije i pametno planiranje.
Izvor: DW.com / Redakcija SwissBiH
Komentar-Kommentar-Comment