SwissBiHSwissBiH

HRVAT KOJI UVODI ROBOTIKU U HRVATSKE I AMERIČKE ŠKOLE: Upoznajte direktora STEMI-ja


Autor: SwissBiH

Gost Kluba menadžera je Marin Trošelj, suosnivač i direktor STEMI-ja, Rijeka.

****
Pratite nas i budite dnevno informisani

Najvažnije iz svijeta ekonomije i biznisa
****

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Poštovani čitatelji, ukoliko ste možda smatrali da vam činjenica što dolazite iz malog mjesta predstavlja otežavajuću okolnost, mi smo danas tu da vam razbijemo tu predrasudu.

Želja za stvaranjem i želja za učiniti svijet boljim mjestom upotpunjeni upornim radom donose rezultate, bez obzira na mjesto stanovanja.

Tako danas donosimo priču o mladom poduzetniku, koji je osmislio način kako robotiku uvesti u školu.

A došli su i do američkih škola.

Upoznajte Marina.

Što reći, nakupina sam atoma koja ide kroz svijet i čudi se stvarima oko sebe.  Zaljubljen sam u edukaciju, znanost i tehnologiju a smatram se srećkovićem jer sam uspio svoju ljubav i stvar pretvoriti u poslovni pothvat. Često sam tužan kada vidim se odnosimo jedni prema drugima, kako se odnosimo prema kući u kojoj svi živimo (prirodi i planeti), kakve vrijednosti prevladavaju u društvu. I to onda kompenziram jakim unutarnjim “drajvom” da napravim nešto da se to promijeni.

Na čelu ste kompanije STEMI. Kako je tekao Vaš karijerni put prije osnutka kompanije?

Mene kao osobu odredilo je jedno malo mjesto u HR imenom Višnjan.

Tamo sam 2009. godine prvi put sudjelovao kao mentor osnovnoškolcima u kampovima znanosti koje organizira Znanstveno edukacijski centar Višnjan.

Tamo sam pronašao svoju strast i svoje ja.

Tijekom studija proveo sam godinu dana u Austriji na institutu za bioinformatiku i po povratku u Hrvatsku doživio sam jako veliki šok, bilo mi je užasno teško prilagoditi se nazad i već sam bio jednog nogom izvan HR.

Međutim, zbog familijarnih razloga sam ostao u Hrvatskoj i moj prvi poduzetnički pothvat je bio sa prijateljem Pavlom Pahljinom pokretanje studentske udruge Bura Znanja koja se bavila digitalizacijom sveučilišnih kolegija, izradom tzv. MOOC kolegija.

Tu sam napravio tranziciju iz svog područja umjetne inteligencije i machine learninga u edTech.

Kolegij Uvod u psihologiju koji smo napravili je upisalo preko 5000 ljudi iz cijele regije.

Međutim, zbog raznih razloga ta se ideja nije mogla skalirati u hrvatskim okvirima.

Bila je to jedna o težih odluka u životu kada sam odlučio reci dosta nakon više od 3 godine uloženog vremena u razvoj ideje.

No upravo te teške odluke nas čine jačim i boljim. Onda sam uzeo stanku, i to jedno ljeto u Višnjanu mi je sinulo – ono što treba napraviti je skalirati iskustvo koje djeca prolaze u Višnjanu, napraviti ga dostupnim djeci diljem svijeta. I tako se rodila ideja za Stemi

Kako ste došli na ideju uvođenja robotike u edukaciju i koji je Vaš primarni cilj djelovanja?

Primarni cilj je napraviti da se mladi zaljube u STEM.

Dati im znanja i vještine koje će im trebati u tech industriji te ih usmjeriti i motivirati da rješavaju društvene probleme.

Često volimo reci da želimo mlade transformirati iz konzumenata tehnologije u stvaratelje.

Robotika je tu ušla igrom slučaja. Prvobitna ideja je bila napraviti platformu za projektno učenje Stem područja.

Prvo smo se fokusirali na razvoj poslovnog modela i istraživanje odgovora na neke postavljene hipoteze.

Onda kada nam je postalo jasno što bi trebali biti prvi koraci, trebalo je odlučiti sto će biti prvi projekt na toj platformi.

Dok sam istraživao što bi bila super udica klincima da uče Stem, na Facebooku sam naišao na priču o studentima s FER-a u Zagrebu, Vlatko Klobučar, Luka Fuček te Antun i Josip Vukičević, koji su za jedno natjecanje napravili super cool robota koji izgleda i hoda kao pauk.

Čim sam vidio robota prva reakcija mi je bila “Ja bi htio znati kako napraviti tako nešto”.

Našao sam dečke, popričali smo i krenuli zajedno u avanturu građenja tehnološke firme.

Na koje projekte ste posebno ponosni? Možete li izdvojiti neke?

Puno je tu projekata bilo u zadnjih pa skoro već 10 godina.

Poseban sam taj prvi MOOC kolegij, kroz udrugu smo napravili bili prvu u HR online smotru sveučilišta koja je imala doseg do preko 25 000 studenata (za razliku od cca 700 koje je imalo klasičnim putem koristeći fizičke štandove).

Ponosan sam na projekt Hrvatska stvara koji smo napravili kao firma, kada smo obišli sve županije u HR, pokrenuli preko 100 klubova programiranja te osnovnoškolcima i srednjoškolcima pričali kako je najzabavnija stvar na svijetu stvorit nešto, napravit tehnološku tvrtku.

Bilo je tu i kampova robotike u kojima smo sudjelovali kao mentori.

Sada upravo pokrećemo jedan koji će također napraviti veliki utjecaj.

No najviše sam ponosan kada vidim osmjehe na licima djece kada se igraju i uče zbog našeg proizvoda, kada nam učitelji jave da imaju ogroman problem jer djeca ne žele ici kući, kada motiviramo ljude da se odvaže pokušati nešto napraviti. To je glavni razlog zašto se ustajem svaki dan

Imate li savjet za mlade koji dvoje između otići iz domovine ili pokrenuti ‘nešto svoje’?

Da, često kad držim predavanja pokazujem primjere mladih koji su napravili fantastične rezultate a dolaze iz jako malih sredina.

Danas je lakše nego ikad nešto pokrenut i napraviti, vrhunsko znanje je dostupno i besplatno, i zapravo ne postoje više izgovori za ne pokušati.

Da, jako je teško, da ima puno problema, no najlakše je otići.

Pravi je izazov napraviti nešto tamo gdje je najteže. No netko treba zasukati rukave i ovdje dati doprinos da stvari postanu bolje.

Savjet bi bio – upoznajte sebe i nađite svoju strast. Zatim nađite ljude koji će dijeliti s vama vašu strast. Krenite bez puno razmišljanja i budite luđački uporni.

Imajte na umu da ćete stalno padati, ti će padovi jako boljeti, i jedina stvar koju trebate napraviti nakon svakog pada je dignuti se, obrisati prašinu i nastaviti dalje još jače prema svom cilju.

I zapamtite – uspjeh je ono što sami definirate da je uspjeh za vas, a ne ono što vam društvo ili okolina nameće.

Je li pandemija, koja je zaustavila cijeli svijet, promijenila i vaš način poslovanja i ako jest, na koji način?

Pandemija nije promijenila naš način poslovanja, usporila nam je planove širenja za koje smo se pripremali godinu dana i za sto smo dobili investiciju.

Naš proizvod se zapravo može koristiti u učionici ili kod kuće, tako da smo jedino prilagođavali marketinško/prodajnu strategiju novonastaloj situaciji

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjim životima? 

To sam već djelomično odgovorio gore na kraju četvrtog pitanja.

Najviše sam ponosan na činjenicu da sam okružen sjajnim ljudima, da imam priliku raditi ono što me najviše ispunjava i da mogu raditi nešto što se iz mog sustava vrijednosti čini kao pozitivan utjecaj.

Ponekad mi se čini da je to Sizifov posao, ali obrazovanje je temelj svakog društva.

 

Istraživanja pokazuju kako uspješni ljudi redovno čitaju. Kakvi ste vi po pitanju čitanja i možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Korelacija možda tu postoji no upitna je kauzalnost.

Ja recimo gotovo pa ne čitam knjige i nemam neku najdražu knjigu, ali zato mogu preporučiti odlične kolegije i predavanja u raznim temama.

Konzumiram drugačije oblike sadržaja, prvenstveno digitalne.

No kada već pričamo o poduzetništvu preporučio bih knjige od Eric Ries i knjigu Disciplined Entrepreneurship od Bill Aulet s MIT-a

Gdje se vidite za 10 godina?

Ne razmišljam niti planiram tako daleko.

Nadam se da ću biti živ i zdrav, ostale stvari su lakše rješive.

 

Koja je za vas definicija uspješnog menadžera?

Onako iz glave bih rekao da je to osoba koja svojim djelovanjem može doprinijeti da osobe oko nje budu bolje, kvalitetnije, produktivnije i sretnije

Izvor: BiznisInfo.ba



Loading..

Komentar-Kommentar-Comment