Gembox i Testdome, dvije domaće sestrinske IT tvrtke, nisu posebne samo po tome što se njihovim softverskim rješenjima koristi NASA, Microsoft, Verizon, UEFA, eBay nego i što su vjerojatno jedini domaći startupi koji nemaju svoj ured. I to namjerno.
Obje tvrtke, koje je osnovao Željko Švedić – u Gemboxu je vlasnik i osnivač, a u Testdomeu suvlasnik s direktorom Marijom Živićem – pioniri su novog svjetskog IT trenda, tzv. rada na daljinu, pa njihovi zaposlenici, većinom programeri, rade od doma, i to iz cijelog svijeta, Australije, SAD-a, Indije, Litve.
– Shvatili smo da tako možemo zapošljavati sa svih strana svijeta a da se uvijek ne selimo u novi i veći ured. Programerima to ne pada teško, oni vole precizno zadane zadatke i mogu sjediti doma za računalom osam sati bez društva da ih motivira. Međutim, to nije za svakog, neki steknu dojam da je rad od doma, zapravo, slobodan dan, ispričao nam je Švedić teškoće i prednosti “remote worka”.
Gembox i Testdome zapošljavaju ukupno 17 ljudi, a iako su priče dviju tvrtki neraskidivo povezane, one se bave sasvim različitim stvarima. Sve je počelo 2006. godine, kaže Švedić, rodom iz Slavonskog Broda. Nakon što je dao otkaz u Microsoftu Hrvatska, a onda godinu dana radio u SAD-u, Švedić se kao 26-godišnjak, s diplomom FER-a u džepu i nekoliko tisuća dolara ušteđevine, vratio u Hrvatsku. Bio je mlad, kaže, i s dvije opcije ispred sebe. Ili će pokrenuti nešto svoje ili će se zaposliti u nekoj domaćoj IT tvrtki. Odlučio je, ipak, kao pravi programer, povući se u podrum kuće na Voltinom i napraviti rješenja na kojima će nešto zaraditi. Bio je to početak Gemboxa.
– Programirao sam tada dijelove softvera, komponente za import i eksport podataka u Wordov, Excelov i slične formate. Primjerice, ako odete na stranicu UEFA-e pogledati rezultate utakmice i skinete ih u PDF formatu, velika je vjerojatnost da je za to korišten upravo naš softver – objasnio je Švedić uspoređujući to s autoindustrijom – kao što postoje male firme koje proizvode dijelove za automobile, primjerice zračne jastuke, pa svi proizvođači ugrađuju to u svoje automobile, tako i Gembox proizvodi dijelove softvera koje ostale tvrtke ugrade u svoje aplikacije.
No, početak je bio težak, priča, jer nije znao kako bi prodao i plasirao proizvod. Bio je primoran učiti o digitalnom oglašavanju i optimiziranju web-stranice. Nakon prvih godina, Gembox se financijski osovio na noge, a onda se pojavio novi problem – zapošljavanje.
– Kad sam postao profitabilan, druga faza je bila zaposliti ljude, ali nisam znao kako se to radi. Programeri koji su nam se javljali na natječaj bili su dosta slabi u programiranju, bez obzira na njihov životopis i ono što kažu. Shvatio sam tada da nam treba bolji sustav testiranja kompetencija – prisjeća se. Bio je to začetak Švedićeve nove tvrtke, TestDome, koja je izradila online sustav za testiranje kandidata za posao, a presudnu ulogu u cijeloj priči imao je njegov poznanik iz srednjoškolskih dana, Požežanin Mario Živić. Upoznali su se njih dvojica na državnim natjecanjima iz informatike, kažu. Obojica su, s nekoliko godina razlike, bili državni prvaci, a poslije i brončani olimpijci na međunarodnim i europskim natjecanjima u programiranju. Živić se također upisao na FER, a ostao je blizak svijetu natjecanja, pa je smišljao zadatke za srednjoškolska državna natjecanja iz informatike. Godinama poslije, točnije 2011., slučajno su se susreli, a Švedić je Živiću tada iznio svoju ideju o online sustavu za odabir kandidata. Požežanin, koji je tada već devet godina radio za tvrtku Ericsson Nikola Tesla kao menadžer, prepoznao je potencijal i shvatio da može pridonijeti svojim iskustvom u sastavljanju zadataka za natjecanja.
– Svaki menadžer može nabrojiti nekoliko razlika između dobrog i lošeg zaposlenika, ali neće znati reći kako to testirati. Stvar je u tome da se kandidate najbolje testira tako da primijene znanje, a ne da ga reproduciraju – navodi Živić kojem pripada 20 posto TestoDomea, a ujedno drži i funkciju direktora tvrtke. Inovacija TestDomea je ta da se kandidate za posao, a to može biti pozicija prodavača, menadžera, stručnjaka, programera, testira na stvarnim primjerima posla, umjesto na univerzalnim i generičkim testovima inteligencije. – Generička pitanja su loša jer, ako se dovoljno često koriste, razviju se manipulativne strategije odgovaranja, pa se perfekcionizam predstavlja kao nedostatak. Ili, recimo, ako se ponudi raspon plaće, kandidati će se uvijek magično grupirati oko donje ili gornje granice. Oko donje oni s nedostatkom samopouzdanja i iz siromašnih zemalja, a oko gornje svi ostali. Nikoga neće biti na sredini pa iz tog odgovora ne možeš ništa izvući – objašnjava Živić.
Komentar-Kommentar-Comment