Prodaja kućnih aparata General Electrica alarmantno je pala i menadžer je bio sav izvan sebe. Grafikon je postojano išao prema dolje te su on i njegove kolege shvatili da odjel za kućanske aparate ima ozbiljnih problema s marketingom. Ubrzo se počelo razgovarati o traženju rješenja. Trebaju li se usredotočiti na promjene cijena? Na oglašavanje? Na neku drugu promjenu marketinga?
Tada je neko iz ogranka za finansijske usluge, GE Capital, prikazao grafikon na kojem se vidjelo kako je zaduženost kupaca dosegnula razinu zasićenja – nije riječ o tome da kompanija griješi u marketingu, nego da ljudi sve teže otplaćuju skupe kredite za kućanske aparate.
Odjednom su svi vidjeli problem u posve novom svjetlu – napomenuo je jedan od sudionika sastanka. Ta svježa informacija skrenula je raspravu s marketinga na finansije – kako pomoći kupcima otplatiti tako skupa kredite. Bio je to trenutak kada je presudna informacija – pogled na cjelokupnu sliku – pristigla na vrijeme da spriječi brodolom kompanije
Taj primjer ilustracija je načina na koji organizacija kao cjelina ima svojevrsnu inteligenciju, kao što je imaju skupine i timovi u njoj. Inteligencija, u jednom od svojih temeljnih značenja, jest sposobnost rješavanja problema, savladavanja izazova ili stvaranja vrijednih proizvoda. U tom smislu, organizacijska inteligencija predstavlja tu sposobnost, koja se pojavljuje u zamršenoj međuigri ljudi i odnosa, kulture i uloga u organizaciji.
Znanje i stručnost raspoređeni su unutar organizacije i niko ne može ovladati svim informacijama koje su potrebne skupini da bi djelovala učinkovito – finansijski službenik posjeduje jednu vrstu stručnosti, prodavači drugu, a istraživači treću. Sama organizacija bit će onoliko „pametna“ koliko je pravovremena i prikladna raspodjela i obrada tih različitih elemenata informacija.
Savremeno poslovanje karakterizira dostupnost brojnih podataka, a posljedično i informacija donositeljima odluka. Proces odlučivanja temelji se na informacijama koje determiniraju izbor između različitih mogućnosti, odnosno donošenje odluka, što se na kraju odražava na konkretno djelovanje. U skladu s time, odluka izravno ovisi o dostupnim informacijama, ali i o prethodno prikupljenim podacima koji se, po potrebi, analizom podataka transformiraju u uporabljive informacije
Svaka organizacija je „kibernetična“, što znači da je uključena u stalne petlje povratne sprege koje se preklapaju, prikupljajući informacije iznutra i izvana te u skladu s njima prilagođava svoje djelovanje.
Teorija sistema govori nam da će okolini burnih promjena i konkurencije biti najprilagodljiviji onaj entitet koji uspijeva prikupljati najviše informacija, najviše naučiti od njih i reagirati najbrže, najkreativnije i najfleksibilnije.
To načelo primjenjuje se i na najmanje trgovine na uglu i na najveće globalne kompanije. Ono ističe presudnu ulogu protoka informacija u organizaciji kako bi se odredila njena životnost. Neki o tome razmišljaju kao o načinu kako kompanije moraju iskorištavati svoj „intelektualni kapital“: znanje o klijentima, dobavljačima i poslovnoj praksi.
Zbir svega što svi u kompaniji znaju i što znaju raditi nudi kompaniji dobar dio njenih komparativnih prednosti – ako se dobro mobilizira
Izvor: Manager.ba
–
Komentar-Kommentar-Comment