Tri su me stvari posebno razočarale u pandemijskoj 2020. godini. To su država, mediji i zdravstvo. Zašto država? Zato jer sam tek u 2020. vidio kako je zapravo lako da neko iz inostranstva upravlja državom u kojoj živim. Ali moje razočaranje je još i veće kada sam shvatio da nije samo BiH takva. Portal Childrens Health Defense piše, pozivajući se na intervju Melinde Gates New York Timesu, da su ona i njen suprug Bill Gates samo u 2020. „donirali“ 500 miliona dolara da podrže zaključavanja (lockdown) širom svijeta. I to bez obzira što postoji najmanje dvadesetak naučnih studija koje kažu da lockdown u epidemiološkom smislu ne zaustavlja širenje zaraze. Potvrđuje to i praksa. U Sloveniji ovih dana svjedočimo veoma strogom lockdownu pri kojem se širenje zaraze ne zaustavlja.
Zašto mediji? Pa oni su u pandemijskoj 2020. godini odigrali jednu od najgnusnijih i najzastrašujućijih uloga. To više i nisu mediji (čast izuzecima) nego klasični propagandni kanali koji šire jednoumlje. Drugačije mišljenje je zabranjeno. Međutim, ono što je meni najstrašnije u svemu tome je jedna konstantna bolesna strategija širenja straha i panike u cilju ostvarenja glavnog cilja pandemije – vakcinisanje cjelokupne populacije. I to vakcinama na kojima će samo dvije američke kompanije u 2021. godini, prema analitičarima Wall Streeta, ostvariti prihode od 32 milijarde dolara! Riječ je o Pfizeru i Moderni. Koliko su mediji zastranili najbolje svjedoči sljedeće. Kompanija Moderna u svojih desetak i kusur godina postojanja nikada do sada nije uspjela licencirati niti jednu jedinu vakcinu protiv bilo čega. A sada se pojavljuje kao „spasonosni proizvođač“ vakcine protiv koronavirusa, o kojem se zna jako malo. Znate li da je ta i takva Moderna svoju vakcinu razvila za samo dva dana!? Ruske, kineske, turske, izraelske ili druge vakcine ne dolaze u obzir. Samo američke.
Sada moram malo skrenuti sa teme i nešto pojasniti. Nisam pobornik teorija zavjere. Čvrsto vjerujem, recimo, da virus postoji i da je opasan za pojedine grupe ljudi, za stare i one sa lošim imunim sistemom. Najbliži sam stavu dr. sc. Srećka Sladoljeva, molekularnog biologa, koji kaže da je koronavirus vještački napravljen a da je, kako bi bio „učinkovitiji“, laboratorijski „naoružan“ da blokira plućne funkcije. Na sreću, dodaje Sladoljev, ljudski imuni sistem daleko je pametniji od onih koji su napravili virus te su moćni alati stanične antivirusne obrane zaustavili koronavirus pa ga mladi i zdravi ljudi svladavaju kao i običnu prehladu. Interesantno, isto tvrdi i dr. Luc Montagnier, čovjek koji je dobio Nobelovu nagradu za otkriće virusa HIV. Vjerujem i u nauku pa ako desetak naučnih studija kažu isto – da je koronavirus nastao u laboratoriji – medijske bajke o Kinezu koji je pojeo šišmiša jednostavno kod mene ne “piju vode”.
Međutim, moram istaći da s druge strane ne vjerujem da će nas na brzinu sklepane vakcine sa novom, eksperimentalnom tehnologijom koja do sada nije primjenjivana spasiti od virusa o kojem se ne zna mnogo. Trideset godina farmaceutske kompanije ne uspijevaju razviti vakcinu protiv HIV-a, više od četrdeset godina nisu uspjele razviti efikasnu vakcinu protiv obične sezonske gripe, a sada, odjednom, razvili su veoma brzo efikasnu vakcinu (95 posto) protiv virusa o kojem malo znaju. Zato apsolutno razumijem stav kada neko kaže: “Nisam protiv vakcina, ali nisam baš ni toliko blesav”.
Vjerujem i prof. dr. Johnu Ioannidisu, jednom od najcitiranijih naučnika današnjice i najvećem svjetskom stručnjaku za zarazne bolesti, koji je uradio obimnu naučnu studiju „Infection fatality rate of Covid-19 inferred from seroprevalence data“ o smrtnosti od koronavirusa širom svijeta. U njoj se navodi da je globalna stopa smrtnosti (IFR – infection fatality rate) od koronavirusa 0,2 posto, a za mlađe od 70 godina 0,05 posto. Interesantno, Ioannidisu vjeruje i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koja je njegovu naučnu studiju objavila u svom „Bulletin of the World Health Organization“. A na kraju, primijetio sam i da se naši zvanični statistički podaci o broju umrlih poklapaju sa navodima iz ove studije.
Zašto zdravstvo? Prvo sam na početku pandemije odmah shvatio da se ne mogu uzdati u ljekare nego samo u vlastiti imuni sistem. Ubrzo sam vidio nešto jako loše. Hiljadama i stotinama hiljada ljudi u BiH ove 2020. godine onemogućen je pristup medicinskim uslugama, i to bez obzira na to što oni redovno kroz doprinose finansiraju taj zdravstveni sistem. Pacijenti koji su u 2020. neuspješno obilazili zdravstvene ustanove kažu isto – domovi zdravlja i bolnice u FBiH uglavnom zjape prazne. Oni koji su pak oboljeli od Covida jako su se teško probijali kroz takozvani put pacijenta. Od pojave prvih simptoma pa do dolaska kod ljekara u pravilu je prolazilo osam do deset dana. Zbog toga su teži slučajevi Covida-19 dolazili do bolnica uglavnom u medicinski gledano veoma zapuštenom stanju, bez adekvatne i blagovremene terapije, silno isprepadani od konstantnih medijskih bombardiranja o umiranju od bolesti čija je smrtnost prema WHO 0,2 posto. Takve je pacijente – zapuštene i isprepadane – veoma teško liječiti.
Upravo zbog toga i imamo toliko veliki broj umrlih na milion stanovnika u Evropi, pri čemu nemamo najveći broj pozitivnih. Ali i tu se krije još jedno razočaranje. Razmotrimo malo ovdašnje izvještaje o broju umrlih i pozitivnih. Prema članu 208 stav 2 Zakona o zdravstvenoj zaštiti u FBiH u slučajevima epidemije uzrok smrti se mora utvrditi obdukcijom. A kod nas se obdukcije ne rade na osnovu preporuke WHO. Time se preporuka WHO stavlja iznad lokalnih zakona, što je prema pravnoj definiciji udar na pravni poredak zemlje. Osim toga, naučna studija „Accuracy of cause of death determination without forensic autopsy examination“ kaže da je uzrok smrti bez obdukcije pouzdan otprilike u samo 3 posto slučajeva. Dakle, prema nauci samo 3 posto umrlih u FBiH moglo bi biti direktno povezano sa Covid-19. U široj porodici sam imao slučaj starije osobe koja je umrla od moždanog udara, a kao uzrok smrti napisan je Covid-19. Pri tome preminula osoba nije imala nikakvih simptoma niti kontakata niti je, na kraju, testirana. Samo je u smrtni list upisano Covid-19.
Nažalost, i izvještavanje o broj pozitivnih je podjednako loše. I pri tome ne mislim samo na nepouzdane PCR testove koji iznad 35 ciklusa daju 97 posto lažno pozitivnih rezultata (WHO je preporučivala da se rade testovi na 40 i 45 ciklusa). Nedavno sam poredio podatke o broju pozitivnih na koronavirus u Kantonu Sarajevo u periodu od 09. 11. do 15. 11. 2020. godine. Poredio sam dnevne podatke koji se objavljuju na stranici Vlade KS / Ministarstva zdravstva KS, a koje koriste i mediji, sa zvaničnim podacima za isti period i za istu lokaciju Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo iz njihovog sedmičnog Biltena o kretanju zaraznih bolesti. Prema prvom izvoru u Kantonu Sarajevo je u periodu od 09. 11. do 15. 11. 2020. godine ukupno registrirano 2.987 pozitivnih na koronavirus, dok je prema drugom izvoru zvanično registrirano tek 402 slučaja Covid-19! Odakle ovolika razlika? Razlika proizilazi iz načina izvještavanja o broju pozitivnih na stranici Ministarstva zdravstva KS. Naprimjer, za dan 13. 11. 2020. godine objavljeno je u naslovu da je „u Kantonu Sarajevo 559 novozaraženih koronavirusom“, a u tekstu se navodi da je riječ o uzrocima uzetim u periodu od nekoliko dana. I tako za svaki dan – uzroci uzeti u periodu od nekoliko dana se objavljuju kao da su za jedan dan.
No, ono što najviše iritira su stalne izjave o izvjesnom kolapsu zdravstvenog sistema zbog koronavirusa. A da li je zaista kolaps izvjestan? Prema informacijama Zavoda za javno zdravstvo FBiH u cijeloj Federaciji BiH je na dan 17. 12. 2020. godine na bolničkom liječenju zbog Covid-19 bila 791 osoba, od kojih su 52 osobe bile na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji. Na vrhuncu epidemije, krajem novembra, u FBiH je bilo rekordnih 998 pacijenata na bolničkom liječenju i onda je taj broj počeo da pada. Pogledajmo sada malo kapacitete zdravstvenog sistema. U Federaciji BiH ima 29 pravnih lica koje imaju šifru djelatnosti Q 86.10, odnosno djelatnost bolnica. Najveća bolnica u FBiH je Klinički centar Univerziteta Sarajevo (skraćeno KCUS) u kojem je na dan 31. 12. 2019. godine bilo zaposleno 3.222 osobe. KCUS je u prošloj godini ostvarilo 252.828.928 KM prihoda te 236.608.606 KM rashoda, što znači da je na kraju prošle godine iskazana neto dobit u iznosu od 16.122.164 KM, pokazuju podaci FIA!
Bolnica UKC Tuzla imala je na kraju prošle godine 2.437 zaposlenih, a ostvarila je 130.903.047 KM prihoda. Kantonalna bolnica Zenica na kraju je prošle godine imala 1.600 zaposlenih, a ostvarila je 71.770.271 KM prihoda. Sveučilišna klinička bolnica Mostar na kraju prošle godine imala je ukupno 2.179 zaposlenih, a ostvarila je prihode u iznosu od 107.169.919 KM. Kantonalna bolnica dr. Irfan Ljubijankić Bihać imala je na kraju prošle godine 952 zaposlenih, a ostvarila je prihode u iznosu od 36.018.813 KM. I da ne nabrajam dalje. Napomenut ću da osim bolnica postoji i bezbroj domova zdravlja. Osvrnut ću se samo, tek poređenja radi, na najveći Dom zdravlja Kantona Sarajevo. Ovu ustanova je na kraju prošle godine imala ukupno 2.020 zaposlenih, a ostvarila je ukupni prihod u iznosu od 74.728.816 KM. Dodajem još i da se većina bolnica i domova zdravlja finansiraju iz budžeta, dakle iz doprinosa za zdravstveno osiguranje građana FBiH.
Početkom novembra 2020. godine inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslovne bukvalno su prebrojali bolničke krevete u KCUS-u te su izvijestili da „prema stanju na dan 2. novembra 2020. godine raspoloživost bolničkih kapaciteta za ležeće pacijente na svim organizacionim jedinicama KCUS-a je ukupno 1.524 kreveta“. Znači, sam KCUS ima skoro duplo više kreveta nego što je 17. 12. u cijeloj FBiH bilo Covid pacijenata u bolnicama. Pri tome bi na jednog pacijenta bilo četiri zdravstvena i administrativna radnika da se brinu samo o tom pacijentu. O kakvom onda to kolapsu zdravstvenog sistema govore?
Nažalost, epidemija sa svim gore pomenutim elementima se nastavlja. Naravno, svi se sada pitaju do kada će sve ovo trajati. Prije par dana Bill Gates je za CNN rekao da se zaključavanje (lockdown) mora nastaviti – i to uprkos vakcinisanju – i u narednoj 2021. a najvjerovatnije i u 2022. godini. Bill vjeruje da će do 2022. svi biti vakcinisani. Zanimljivo, ali isto tvrdi i Vlada FBiH. Prema Uputstvu o realizaciji Komponente 2 Hitnog projekta za Covid-19 u BiH, za kojeg su predstavnici federalne Vlade dobili kredit Svjetske banke u iznosu od 36,2 miliona dolara, ovaj će projekt trajati do 2022. godine. Naravno, svi bi u FBiH do tada trebali biti vakcinisani, upravo onako kako to zagovara Gates koji je svoje bogatstvo samo u pandemiji uvećao za 20 posto. A to, pojednostavljeno rečeno, znači sljedeće – građani FBiH će kroz doprinose otplaćivati kredit koji će se pak iskoristiti kako bi se implementirale želje Billa Gatesa u FBiH na kojima bih on zaradio. Sramotno. Zbog svega toga sam razočaran u državu, medije i zdravstvo.
Izvor: Eldar Dizdarević, urednik portal Beta.ba
–
Komentar-Kommentar-Comment