Financial Times ukorak sa teorijama zavjere poziva na Veliki reset finansijskog sistema
LONDON – U prosjeku, međunarodni monetarni sistemi traju oko 35 do 40 godina prije nego što napetosti koje stvaraju postanu prevelike te je tada potreban novi sistem. Prije prvog svjetskog rata, velike su ekonomije postojale na tvrdom zlatnom standardu. Nakon ratova, većina se ekonomija vratila „polutvrdom“ zlatnom standardu. Na kraju drugog svjetskog rata osmišljen je novi međunarodni sistem – Bretton Woodsov – sa dolarom vezanim za zlato i ostalim ključnim valutama vezanim za dolar.
Kada se to srušilo početkom 1970-ih, svijet je prešao na sistem u kojem dolar nije bio zaštićen robom, pa stoga nije bio „usidren“. Ovaj sistem je sada došao do kraja svoje korisnosti. Razumijevanje pokretača 30-godišnjeg dužničkog superciklusa ilustrira umor sistema. Uključuje neprekidnu likvidnost koju su stvorile komercijalne i centralne banke u ovom međunarodnom monetarnom sistemu bez sidra. Taj su proces pomogli i podržali globalni regulatori i centralne banke koji su uglavnom ignorisali monetarne ciljeve i rast novčane mase.
Ključni primjer za to je masovni rast hipotekarskog duga u većini najvećih svjetskih ekonomija. Umjesto nedostatka stambenog prostora, što se često pretpostavlja kao ključni razlog visokih cijena kuća, obilni i brzi rast hipotekarskog duga ključni je pokretač posljednjih decenija. To je, naravno, jedan od faktora koji leži u središtu današnje nejednakosti i generacijske podjele. Rješavanje bi trebalo značajno doprinijeti iscjeljivanju podjela u zapadnim društvima.
S novom američkom administracijom, a kraj Covid bitke na vidiku s uvođenjem vakcinacije, sada je pravo vrijeme da glavne ekonomije zapada – a idealno i svijeta – sjednu i osmisle novi međunarodni monetarni poredak . Kao dio toga trebalo bi biti rasprostranjeno otkazivanje duga , posebno državnog duga koji imaju centralne banke. Procjenjujemo da to iznosi približno 25 milijardi američkih dolara državnog duga u glavnim regijama globalne ekonomije.
Da li se otkazivanje duga proteže dalje od toga trebalo bi biti od presudne važnosti za pregovore između kreatora politike o konstrukciji novog sistema – u idealnom slučaju bi trebalo da bude oblik jubileja duga. Treba implicirati na prinose obveznica, otkazivanje duga nakon što treba u potpunosti razmisliti i raspraviti o njima. Vjerovatna je normalizacija prinosa, kako se nivo likvidnosti normalizuje.
Visoko vlasništvo nad državnim dugom u tom okruženju od strane dijelova finansijskog sistema poput banaka i osiguravatelja moglo bi nanijeti značajne gubitke. U tom slučaju, dokapitalizacija dijelova finansijskog sistema trebala bi biti uključena kao dio uspostavljanja novog međunarodnog monetarnog poretka. Jednako tako, uticaj na penzijsku imovinu također treba razmotriti i pripremiti se za njega.
Kao drugo, kreatori politike trebali bi pregovarati o nekom obliku sidra – bilo da se radi o međusobnom vezivanju valuta, vezivanju za centralnu elektroničku valutu ili možda o elektroničkim specijalnim pravima vučenja , međunarodnoj rezervnoj imovini koju je stvorio MMF.
Kao što je gore istaknuto, jedan od ključnih pokretača nejednakosti posljednjih decenija bila je sposobnost centralnih i komercijalnih banaka da stvaraju neprekidne iznose likvidnosti i novi dug. To je stvorilo pomalo špekulativne ekonomije, pretjerano pouzdane u jeftin novac (bilo hipotekarski dug ili nešto drugo) koji je potom financirao serijske balone cijena imovine. Iako su baloni s cijenama imovine stalno prisutni kroz historiju, njihova veličina i učestalost pojačali su se posljednjih decenija.
Kao što je FED izvijestio u svom istraživanju iz 2018. godine, svaka glavna klasa imovine tokom 20 godina od 1997. do 2018. rasla je u prosjeku godišnjim tempom brže od nominalnog BDP-a. Dugoročno gledano, to nije ni zdravo ni održivo. S uspostavljenim sidrom za likvidnost, svjetska ekonomija će se tada približiti čistijem kapitalističkom modelu gdje se finansijska tržišta vraćaju svojoj primarnoj ulozi otkrivanja cijena i raspodjele kapitala na osnovu perceptivnih osnova (umjesto na nivoima likvidnosti).
Tada bi rast trebao postati manje ovisan o stvaranju duga, a više o dobicima od produktivnosti, globalne trgovine i inovacija. U tom bi se okruženju nejednakost prihoda trebala smanjivati kako se dobici od rasta produktivnosti sve više dijelili. Ključni razlog zašto se mnoge zapadne ekonomije sada pretjerano oslanjaju na potrošnju, dug i cijene kuća je zbog uspostavljanja domaće i međunarodne monetarne i finansijske arhitekture. Veliki reset stoga nudi priliku da se obnovi (privid) ekonomska pravednost u zapadnim i drugim ekonomijama.
Izvor: BETA.ba / Chris Watling, Longview Economics, Financial Times
–
Komentar-Kommentar-Comment